Jesam vam ja pričala o jednom svom osebujnom i posebnom kolegi s faxa? Nisam? Ozbiljno? O pa to je moj veliki propust. Isprike najdublje. Evo ispravka tog propusta.
Dakle. Mislim da bi bilo najbolje da počnem sa našim prvim susretom.
Bio je krasan dan, hladan, zimski, al opet krasan. Ja na faxu žedna i gladna znanja (kao i uvijek), tumaram hodnicima, čir na želucu od kave pulsira pa zaključujem da još jedan odlazak na kavu i nije tako pametna ideja i reko štaću kudaću, pa idem malo na net.
Naši ENIAC kompovi, njih ha recimo cirka oko ovako odokativno 15tak nalaze se u prednjem dijelu knjižnice, malo odvojeni, taman da čovjeka zavara. I tako ja metodom slučajnog odabira odabrah i sjedoh za jedan od njih. Raspored sjedenja je bio: prazno mjesto br1_prazno mjesto br2_JA_prazno mjesto br3_neka djevojčica. Sjedoh ja tako, tipkam, klikam, zadubila se i nisam ni primjetila da nas je u međuvremenu svojim prisustvom počastio jedan Momak Mlad i zauzeo poziciju na praznom mjestu br1.
30tih godina, oniži, štofaste hlače speglane na crtu, plava poslovična košuljica, kravatica, cipele visokog sjaja, gusta crna kosica oblikovana u talijankicu sa pomno razdijeljenom crtom na lijevoj strani tvoreći tako od šišaka zanosnu, leđere kokoticu. Izraz lica odaje da je bio predmet sprdnje u osnovnoj školi i nositelj raznoraznih nadimaka; blento, glupko, tupko, njonjo, šmoklj, šmrklj etc. „Mama oni me tučedu i nećeju se igrat s menom“; „Hodi sinko sim da ti majka stavi ovaj komad mesa oko vrata pa odi Flokiju, možda će se on igrat s tebom.“
Uglavnom, mislim da ste dobili pikčr.
I ne bi tu ništa bilo čudno ni strenjdž da mi u jednom trenutku, dok sam čekala da moj ENIAC otvori stranicu, nije pobjeglo oko radoznalo na njegov ekran. A kad tamo!! Tete gole u raznoraznim pozama i pozicama! Kurac, pička, govno, sisa. Razbacale se one po ekranu, u kombinacijama raznim, vako, nako, besramno pokazuju svoje organe za vršenje male i velike nužde... Sodoma i Gomora!
Brzo sam skrenula oko radoznalo na svoja posla (jer radoznalost je ubila mačku), al nešto ga je vuklo da svako tolko pobjegne u zabranjenu zonu. Situvacija se počela zahuktavat i Momak Mlad je počeo imat problema sa disanjem, ne znam, možda ga jebe astma, možda je prehlađen, možda je alergičan na prašinu... I taman kad sam ga htjela pitat jel treba pomoć, nagnuo se i ugasio kompjutor na praznom mjestu br2, dakle onaj između nas. Nakon toga opet ga je počelo jebat disanje i moje oko izdajničko je primjetilo da mu je desna ruka u džepu štofastih hlača na crtu. Valjda mu je bilo hladno na ruke. Da zagrije ruku počeo ju je razgibavat u džepu, da poboljša cirkulaciju, jel. I dok je desnom klikao po mišu u hlačama, lijevom je klikao po mišu kompa, da zagrije i nju. Htjela sam bit simpatična pa iskomentirat kako bi fax trebao obnovit svoje instalacije i poboljšat grijanje, al nisam. Htjela sam ga pozvat na čaj da se zagrije, al nisam. Htjela sam ga pitat kolko je sati, al imao je sat na desnoj ruci (onoj u džepu) pa nisam, jer nisam htjela da si ohladi ruku kad već ima tolko problema sa cirkulacijom. Na kraju mi ja malo došlo slabo, valjda sam neš krivo pojela u memzi, pa sam se ustala i otišla.
Ispričala sam to jednom prilikom svom frendu, također polazniku istog faxa, i ne možeš vjerovat, jednog dana dok je kratio vrijeme na ENIACU, ponovno se pojavio Momak Mlad. Ovaj put je imao pored sebe knjigu pod nazivom „Bog kršćanske objave“. Vidi se da nije plitak i da brine o svom duhovnom razvoju. Odložio ju je i ponovno otvorio svoje omiljene živopisne stranice. I opet mu je bilo hladno na ruke, pa se borio s tim problemom kako to i inače zna i umije. Frend veli da on nije imao porive poput mene da započne razgovor i sprijatelji se, al je i njemu došlo malo slabo. Valjda je i on nešto krivo pojeo u memzi.
Sljedeći susret je bio interesantan u tome šta su se dvije djevojke sažalile nad njim i odlučile progovorit o problemu grijanja na faxu. Otišle su do našeg Žaca. Žac je čiča koji sjedi za pultom knjižnice i riga vatru na ljude koji preglasno šapću, ne zatvore vrata il uđu sa torbom i jaknom u knjižnicu te tako prekrše 11. božju zapovjed. Žac izgleda nije imao razumijevanja za probleme nas mladih, pa umjesto da se ispriča Momku Mladom šta mora trpit hladnoću i snalazit se kako da se zagrije, on je grunuo na njega KOLEGAA!! ŠTA RADITE?!? A Momak Mlad je samo neš promumljo, uzeo jaketu i laganim, opreznim, džon vejn koracima otšepesao do vecea.
Posljednja epizoda opet je uključivala mog prijatelja koji je pratio njegovu umješnost i baratanje sa internetom. Ovaj put ga nitko nije prekidao, pa je momak mlad u miru mogao odgledat svoje stranice, informirat se o najvažnijim događajima i tetama koje pridonose miru u svijetu, a na kraju je otvorio stranicu pod nazivom „Neka nas moljenja očiste“. Vidi se da je Momak Mlad i ekolog.
I tak. To vam je to. Mislim da bi se sljedeći put stvarno trebala upoznat s njim. Sam ne znam kak bi mu uletila. To mi je uvijek problem. Pogotovo kad je u pitanju ovako šarmantan, mlad, naočit, produhovljen, ekološki osvješten muškarac.
Mislim da ću se ovaj put prepustit sudbini pa šta bude.
Ha?