Evo kako male stvari mogu uljepšat dan i nagnat mi smešak u kutove usana...
Mjesto radnje – vlak, seveda. Dosadno za popizdit. Brojim zjake. Nemrem čak ni zaspat (a to je stvarno rijetko)... No, nooooo, nadolazi stanica, vlak staje, upadaju 2 žemske, mlade, spicanjene. Slobodno? Da,da.
Uvatile se one u koštac sa svakojakim temama, a onda je jednoj palo na pamet kak bi mogla smjestit ovoj drugoj! Odma da joj izmjeri ajkju, prejebe uzduž i popreko... I veli smrtno ozbiljno, sa primjesom nevjerice, čemera i jada u glasu: ti, jesi čula da se u Americi rodilo dijete sa više očiju nego zubi?? A druga sva zgrožena, očajna, vidilo se da joj se svaka dlaka na tijelu digla: ISUSE BOŽE!!! Groooooznoooo! Jadno dijete! Čega sve nema... U Americi veliš? Bože, uvijek tamo neke pizdarije...
Ja sam ustvari blagoslovljena s tim vlakom.
I živjela Hrvacka! 