vasko54

Nedavno je umro Pero Krkic, moj dobri susjed iz Mokosice, do mene u stanu u Izmedju dolaca 11. Sjecajuci se Pera, i ovom prilikom, posmrtno, upucujem mu rijeci zahvalnosti. Evo, da se podsjetim na to kako mi je pok. Pero spasio zivot (u prvom atentatu na mene) u onim ratnim vremenima kada je Dubrovnik bio napadnut i kada su istovremeno Dubrovcani srpske nacionalnosti bili suoceni s duplom smrtnom opasnoscu, ulicnim ratom uz granate koje su padale s brda, mora i kopna na sve Dubrovcane. I kad se protiv Srba vodio strasan ulicni rat, kucni rat i kada se protiv njih orgijalo u mucenjima i silovanjima. I kada im se zauvijek pljackala i oduzimala imovina.
"Gruska pijaca, olicenje bogate ponude, danas je skoro prazna. Prodaju se samo jaja po cijeni od pedeset dinara. Stojim sa Perom Krkicem, susjedom i prijateljem iz Mokosice. Razgovaramo. Prilazi nam Marin Mioc svima poznat kao "Madjar". Pred nama zabezeknutim vadi iz dzepa rucnu bombu i skida osigurac. Citav zivot smjestio sam u tu metalnu kuglu. Ne disem i polako se oprastam od zivota. Dobro mi jer poznat taj novopeceni dopisnik "Slobodne Dalmacije" iz Dubrovnika koji je eto tako preuzeo i moj posao, mada mene zvanicno s tim niko nije upoznao.
Pero se snasao prvi i isprijecio izmedju nas dvojice rijecima, "neces valjda Madjar". Jedva se drzeci na nogama, zaplicuci jezikom on uzvrati: "Necu radi tebe,i on je (pokaza na mene) dobar covjek, ali je cetnik." Bomba u njegovoj ruci mjerila je vrijeme dugim sekundama. Moje unutrasnje vrijeme proticalo je jos sporije. Blokiran, skoro da i nisam primijetio kada je "Madjar" otisao noseci svoju paklenu loptu."
(izvod iz knjige "DUBROVNIK, Adio..." stampane u progonstvu 1995. godine. Prevedena i objavljena i na engleskom jeziku)

Oznake: kupanje