vasko54

Sjecam se nevremena kad bi se barke izvlacile preko mula, ociscene pjenom razbijenog vala koji se lomio na prolazu izmedju Penatura i Lovrijenca. Sve je u kuci i oko nje bilo mokro, natopljeno kisom s mora, a ne s neba, a u djardinu cesce su bili cipoli nego pilici, ali znalo je biti i bukava i saraka, a pamtim, da bi se znala zakoprcati i hobotnica. U skolu na Preparandiju, "tete u bijelom"servirale su nam marendu, a i danas mi je u ustima okus toplog kakaa, (kojeg kuci nismo pili) dok ovo pisem. Iza zgrade Preparandije, stotine nas, po dolcima ispod Graca, igrali smo igre, znane samo nama, bezbriznoj djeci iz pedeset i neke..
Kasnije sam Preparandiju zamijenio "Nikicom Franic" na Konalu, pet dana u setemani uza skaline s Anuskom, prvom susjedom i skolskom drugaricom. Skaline smo nekad znali "podijeliti" na one povise crkve Sv.Andrije, uz rodiliste, pa preko parkica, do iza ledja "Nikicinih", ali s koje god dosli strane, prvi nam je na doceku bio dragi domar Misko. Vidim ga i danas, kako se gega, (bio je invalid) a nerijetko i vikne na nas, uvijek s osmjehom na naboranom licu. Proslo je tome vise od 50 godista.
Imao sam dvije i po godine kad su me susjedi nasli kako sjedim pod velikom murvom na Pilama i gledam tramvaje. Roditelji su tih desetak minuta mog nestanka jedva prezivjeli, misleci da me je "pokupio' neki travanj ili da sam "odletio" pod jedno auto, od pet sest ,koliko ih je bilo parkirano na Pilama, a ne puno vise ni u Gradu. Sjecam se, vecinom su to bila crne "Olimpije", zaobljene haube..
Koju godinu kasnije, Stradun je vec bio pogodan za djiravanje, a Park na Gracu za vagidjanje. Ko se iz tog vremena ne sjeca Beba Burina odmah iza mosta u maloj kapuneri, njegove tamburice i promukloga glasa. Gradac je dosao malo kasnije, bio nam je gust, popet se i sakrit na nekom stablu blizu malog jezera s punoglavcima, pa onda gledat parove, kako cekaju prvi sumrak, da krenu u "akciju". Godinama smo znali pricati, kako je jedan medju nama, najstariji od nas, A.D., da bolje vidi klupu obasjanu mjesecinom, zakoracio umjesto na granu, u prazno, prepavsi i one u zanosu na klupi, ali i nas, pa je ta noc po bjezanju, smijanju a i ponekim kukanjem, (spomenutog A.D.) dugo bila "vjecna tema" nas Pilara.
Ivo Labas i njegovi skerci, za gimnazijskih dana, bili su ono sto su danas i internet i mobilni i sva ova tehnoloska cuda. Kako zaboraviti prekrasna otvaranja Dubrovackih ljetnih igara, malog Mata i njegovo struganje plocama Straduna i vikanje "Politika", "Oslobodjenje", "Vijesti", od kojega su djeca bjezala kao djavo od tamjana, Trubadure, Mali raspjevani Dubrovnik, oridjinale, prve studentske pare od posla koje nam je dao Kiro, one nepregledne kolone raspjevanih i radosnih Dubrovcana, divnih ljudi moje mladosti, kojih vise nema, kako zaboravit kolende:
.
Dobar vece mi kucamo
Badnje vece cestitamo, mi smo dosli kolendati
Vasem dvoru hvale dati.
Visoki su ovi dvori
A u njima zlatni tori
U torima golubica
Nasa vrijedna domacica.
Nece gospodja neharna biti
Kolendarima ne udjeliti.
Odje, odje, na zdravlje Vam
Badnja vece dodje.
Nasega gospara pri dvore
Pjevajmo braco do zore.
I onda ako se ne otvore vrata, vlasnicu smo znali kastigati nastavkom kolende, Ispred kuce drvo loza, a u kuci gospodja koza, ili u najcrnijem scenariju, ispred kuce drvo murva, a u kuci gospodja kurva...i bjez koliko te noge nose.
Kako otrgnuti od sjecanja stotine kafica s muzikom, disko klubove Tezej i onaj na Pilama (na vrh mi usta), hotel Imperijal, "Ocean" na Pilama iz kojeg se miris rostilja sirio do Straduna, "Jadran",hotele po Lapadu s muzikom svih vrsta i za svaciji ukus...doceke novih godina, proslave matura, slave mladosti i zivotu. Onda kad smo birali, gdje cemo izaci, kad je od Tezeja do Babin kuka, Dubrovnik bio mjesto veselja, zabave, radosti, prvih puntamenata, prvih poljubaca....
I tako, citajuci i prateci, daleko, predaleko od rodne Raguse, prateci Grada kojeg vise nema, sjetom u dusi, mislim se na danasnju mladost bivsega mi Grada, i osjecam sazaljenje, jer su prva generacija koja zivi tuznije i mnogo praznije, od njihovih roditelja. U nekadasnjem biseru Jadrana....