djecko

ispadoh kukavica

Ne znam kako je počelo. Dvojica likova bacali su bicikle jedan drugome bicikle. Malo kasnije su se pogurali. Mobitel je poletio u zrak i oni su se potukle. U početku su bili izjednačeni, ali kasnije je jedan pao. Na nogama je ostao onaj koji je i započeo. I nastavio je kad je ovaj pao. Svi su vikali da ga ostavi. Ja sam stajo i gledao. Mogo sam se umješati i rastaviti ih, ali ja sam samo stajao i gledao.
Znam koko je to tući se i znam kako je to kad te neko rastavi. Ne volim kad me neko rastavi. Osjećam se jadno. Ta povreda ega može biti gora od svake fizičke rane. Osoba može mislit da ga smatraju previše jadnim da se odbrani i to će ga udaljit od društva. Sve sam to imao na umu kad sam stajao i gledao
Ali nisam čuo da je ovaj maltene molio da ga pusti. To su mi kasnije rekli. To mjenja stvar. To me navelo na razmišljanje. Ispao sam kukavica koja se boji priskočti u pomoć. Ovo vodi tomu da se ni ubuduće nećeračunati na mojupomoć i da će i menibitiuskraćena kad mi bude potrebna.
Pokušavam se utješiti time da kad god je neko stao između posvađanih uvjek ga je jedna strana okrivljivala za sve, a nerjetko i obije. Pokušavam ali ne ide. Ispao sam kukavica u nekoliko pari očiju, uključujući i moje