pas koji laje obično ne grize
Kao prvo da opravdam svoju neaktivnost na blogu. I ja i moj kompjuter smo imali zdravstvenih problema.
Kao drugo: Ne, ovaj post nije o Lozi:-)
Često možete čuti ljude oko vas kako govore šta treba napraviti, kako će ono baš to napraviti i vi čekate da pređu sa rječi na djela, čekate… čekat… ali nikad da dočekate.
Jedan od najbanalnijih primjera je kada neko u razreduna sav glas viče kako neće doći neki sata i huška sve ostale da ne dođu i sutradan oni dođu prvi.a oni koji o tome nisu prozborili ni rječi ne dođu.
Još me više živciraju situacije kad u kafiću slušam lika kako priča da istući nekoga jer ga ovaj živcira, jer ga ogovara… pita me oću mu pomoć. Pristanem. I ja sjedim pored njega i čekam… čekam… i nakon neki sat vremena dopizdi mi i odem. Kad me kasnije sretne kaže «pa di si bio taman sam se spremio a ti pobjego» bilo bi to uredu da nisam tolko puta vidio ljude koji nesu sjedili po nekoliko sati pored lika kojeg su tjeli tući, a nisu čak ni popili piće s njim
Još ću se malo zadržat na tuči (ipak sam ja seosko djete:-)). Sprema se masovna tuča. Puuuno sa svake strane. Jedan lik diže galamu, viče kako će on ovo, ono. Al u jednom trenutku njegov prijatelj (poprilično krupni) je reko da se neće tući (previše piva) i ovaj se odma utišo, počeo smirivat situaciju itd
Jedan lik iz sela želi da kaže jednoj djevojci jednu istinu koja će izazvati puno vatre, ja sam reko da ću potvrdit njegove rječi, ali da on prvi kaže (zbog određenih razloga ne bi lako bi se moglo izvrnit ako ja kažem prvi). Sad čekam. Ne znam da li će išta reći. Mislim da neće. već sam naučio da se ne treba bojati kerova koji laju, ako žele da ugrizu, ugrist će tiho
|