30.11.2004., utorak

Razgovor Već duže vrijeme moj bivši dečko i ja imamo problema u našem nastojanju da ostanemo prijatelji. Ponekad uopće ne razgovaramo (a idemo u isti razred), a kad razgovaramo, to obično završi svađom. No nakon naše zadnje velike svađe koja je bila prije 5 dana, dogodio se preokret. Shvatili smo da ne želimo izgubiti prijateljstvo i počeli smo se više truditi. Danas navečer smo dugo razgovarali, onako kao u dobra stara vremena i tada sam shvatila koliko mi je to nedostajalo. Nakon što sam spustila slušalicu, glavom mi je samo prošao stih: "Stvari se polako vraćaju na mjesto..." i napokon sam osjetila dugo željeni mir.

- 23:37 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

Kapa glavu čuva tj. vodi me na doček Nove U gradu već vlada božićno raspoloženje - sve je ukrašeno, krenule su božićne reklame, a časopisi su prepuni naslova "Što pokloniti za Božić?", "Najluđi doček Nove godine!" i sl. stvari koje smo čuli već mali milijun puta. No, ono o čem se u mom društvu najviše priča je ovaj zadnji naslov- doček Nove godine! Ove godine mi se nudi- tulum br.1, tulum br.2, klub br. 1 ili klub br.2. Dakle, to su 4 moguće lokacije, definitivno najviše do sad. Iako izbor nije lagan, i iako ću se još vjerojatno predomisliti 10-ak puta, to nije moj glavni problem. Nego... Imam peh zvan "upala uha". Svake, ali SVAKE godine ja MORAM imati upalu uha, a već me 2 puta "strefilo" točno na Novu godinu. Prije 3 godine sam organizirala tulum s frendicom, no par sati prije početka sam završila na Hitnoj, a potom sam umirući od boli (upala uha je zbilja zbilja bolna) legla u krevet i jedino što sam mogla je zamišljati kako se ljudi zabavljaju na MOM tulumu. Drugi put je upala uha perfect timing izabrala prošle godine: umjesto da otiđem kod svoje frendice koja je radila tulum, ja sam otišla kod tate i gledajući prijenos s Trga, uživala u još jednom propalom dočeku zahvaljući mom uhu. Ove godine sam čvrsto odlučila da se povijest neće ponoviti, pa sam već u 10. mj. počela nositi kape, bez obzira na vrijeme-toplo,hladno-kapa je uvijek uz mene. Zbilja, zbilja želim ovu godinu ispratiti izvan svog kreveta, pa zato uši, smilujte se!

- 14:41 - Free your mind (4) - Upogoni printer... - #

28.11.2004., nedjelja

Svejedno mi je Evo malo čitam ostale blogove, neki pišu o nogometu, neki o blogerskim parovima, neki pljuju po muškarcima, neki komentiraju muziku, sve u svemu vrlo raznoliko. A ja za svoj prvi blog nemam apsolutno nikakvu inspiraciju, možda zato što sam trenutno u fazi "svejedno mi je". Naime, jednu noć od živčanosti nisam mogla spavati. Ni onu poslije. Treću sam zaspala jer sam napravila dogovor sama sa sobom: Svečano obećajem da se više neću toliko živcirati. Svaki dan: škola, prijatelji, obitelj... Uvijek u svemu nađem razlog da se živciram. Čini mi se da nekad, kad sam stvarno sretna, samo tražim razlog da se iživciram. Kao da mi je bez toga dosadno. Zvuči strašno, zar ne? Ljudima je smiješno kad kažem da ja, poznata po živciranju, želim studirati psihologiju. E pa ja se onda tješim da hormoni divljaju, a da se uostalom uči biti psiholog, ne rodiš se s tim. Neki su malo više stvoreni za ulogu psihologa, neki manje. Sutra je ponedjeljak i kamo sreće imamo grčki iz kojeg smo trebali naučiti oko 360 oblika glagola (sva vremena od 60 glagola koji su gotovo svi nepravilni), ali ja eto nisam to naučila. Prošli put sam zbog toga dobila kulju, a sutra mi prijeti još jedna kulja. Umjesto da se ko i obično iživciram, imam za reći samo tri riječi: Svejedno mi je.

- 21:48 - Free your mind (3) - Upogoni printer... - #