"crna ovca"

srijeda , 20.11.2019.

U meni je oduvijek otpor.
Otpor prema onome što sve druge privlači.
To nije inat, moj svjestan čin.
To je ono što kažu da "ne da duša".
Kad svi oko mene budu zaluđeni nekim trendom, u meni pišti "ne čini to" alarm.
Kad svi oko mene gledaju u isto, okrenem glavu. Možda ću pogledati u to, kada svi već isto zaborave.
Hoću, jer zanima me da li sam nešto propuštala.
Pjesmu, koja je svima hit, koju svi pjevuše, kada je čujem na radiju, prebacim stanicu.
Tako mi je sa svime, što se u datom trenutku smatra važnim vidjeti, znati i čuti.

Naročito sam oprezna prema ideologijama "mi smo svi isti", "mi smo bolji", "najbitniji smo".
To je taj otpor prema masovnosti koji živim.
Otpor prema hipnozi i histeričnom zanesenjaštvu.
Svjesna sam da zbog toga nisam ni shvaćena ni rado viđena u gomili, niti sam drag prijatelj onima koji sebe smatraju "odabranima".
Ne žalim zbog toga ni najmanje.
Nisam tip koji voli da mu se informacije serviraju i koji ih zbog toga objeručke usvaja.
Draže mi je samoj istražiti, samostalno zaključivati.
Znam još takvih ljudi, kojima kao ni meni, ne trebaju tapšanja ili aplauzi, niti da me shvaćaju oni koji ne znaju drugačije razmišljati.
Tko sam ja da svima ugodim? A nisam ni klaun koji bi trebao zabavljati druge.
Ne mogu ni biti na strani onog tko me ne vidi. Dovoljno mi je da se ljubazno pozdravimo, nasmješimo jedno drugom i da odem svojim putem, dok iza mene ostaju etike koje ne smatram svojim teretom.

Fotografija: Gilbert Garcin