Gustavu Meyrinku

srijeda , 11.10.2017.

O noći, tamna i tiha
u tebi je nepojmljiva ljepota sabranog mira
u kome nad uzglavljem sabirem zvijezde kao iskre
dok pokraj mojih nogu
sa sjenkama njihovim plešući
prolazi Mjesec kao oblo hladno zrcalo

Da li sam budna ili ovdje dišem
u mreži snova koju sam nesvjesno isplela?
Ne znam to, Gustave
Ni ti nisi znao.
Očito jest znanje budnosti najbitnije.