Pismo prijatelju

nedjelja , 06.08.2017.

Prijatelju stari, pitaš me kako provodim dane i kako sam.
Odmah ću Ti reći da ovo drugo ne znam. Smisao toga kurtoaznog pitanja nikada nisam shvaćala.
Kada bih mogla vratiti vrijeme, nisam sigurna bih li radije otišla do kreveta svojih roditelja, neposredno prije trenutka u kome su me začeli i omela ih, ili bih samoj sebi utuvila u glavu neke stvari još u djetinjstvu.
Nisam sama tražila biti rođena i doći ovamo. Ali sada, kada sam već ovdje, na ovom putu zvanom Život, od mene je nastala prava ratnica.
Ne zamišljaj superženu koja sabljom siječe sve oko sebe, već mirnu, običnu ženu, koja se svakog dana bori sa mnoštvom predrasuda, uvjerenja, ubjeđivanja i neprihvaćanja.
Ne zamišljaj tipičnu grintavicu.
To ne.
Ona sam, što svakog dana u sebi zahvali na svemu danom i pomisli na mnoštvo veličanstvenih stvari.
Ne dopustim tuzi da me preplavi poput podivljale rijeke. Vrlo sam vješta u pravljenju nasipa i brana.
Mnogo je patnje koju svjedočim u ovome Svijetu i zato, prijatelju, čitam knjige starih mudrih pisaca, u namjeri da svoje misli napravim smjelijim i jasnijim.
Činim to u vrijeme što ukradem od dnevnih obaveza.
Ona sam, koja pregršt lijepih misli i sjećanja savijem kao baba novčanicu i strpam u grudnjak, kraj srca, da mi se nađu za crne dane.
Povremeno ugostim dobre prijatelje, nastojeći da se opustimo i smijemo svim nepodopštinama koje smo u prošlosti doživjeli.
Jako volim slušati muziku. Njezinim vibracijama prepustim da me ponesu u neke druge svijetove. Ondje nakupim punu dušu raznih doživljaja i priča, i dijelim ih sa ljudima koje volim, žudeći da shvate poruke pritajene iza tih riječi.
Eto, tako sam i to radim, time se gotovo svakodnevno bavim.
Hvala ti na interesu, i brizi.

A Ti?
Kako si?