drums only / all I got is insane!

np Iron Maiden "Prowler"
Ah,....prošao je eto i prvi tjedan torture! Polako se uživljam u ovaj studij medicine zvanog i «najtežim mogućim». Eh, toga si nisam ni svjestan bio dok mi nije počela anatomija! Kakvo je to šibanje na latinskom sa svakakvim glupostima (nisu gluposti, mislim, ali toliko detaljno! Auuuuu....). Evo jedan fini mali primjerčić toga što ja moram turati u glavu:
(izvadak o radiusu – to je palčana kost):

Eto, tko se hoće malo više uživiti u tu spiku, neka si nabavi knjigu «Anatomija čovjeka», written by Jelena Krmpotić-Nemanić and Ana Marušić. Mislite da ne može gore?
ITEKAKO može: pošto nas toliko ima na anatomiji (oko 100 i nešto trenutno), na predavanje u dvoranu idemo svi skupa, a onda se podijelimo u 4 grupe. A što mislite tko predaje našoj grupi? PROFESOR ANA MARUŠIĆ! Ta što je pisala knjigu po kojoj mi učimo! Bog te, što je ta žena uživljena u anatomiju! Ja mislim da bih mogao pokazati na BILO KOJU točkicu na svom tijelu a ona bi za 5 sekundi rekla sve žile koje tamo prolaze, živce, mišiće, kosti...i to na LATINSKOM! Što je najgore: uopće nam se ne nastoji toliko prilagođavati! Ono, mi gradivo ne možemo uopće pratiti (radili smo kralješke u ponedjeljak, a meni je tek u srijedu bilo jasno)...pa nas već u utorak uhvatila pozivati pred ploču i ponavljati (bez ocjene, ali....). I naravno, uhvati i mene. Pa me pita «objasnite nam, kolega, posebnosti prsnih kralježaka!». Ja ovako: «Prsni kralješci, ili VERTEBRAE THORACICAE na latinskom, ima ih 12, processus spinosus im ide strmo prema lateralno i inferiorno, imaju zglobne nastavke za rebra, foramen vertebralis im je trokutast....», i iz kutije s plastičnim kralješcima izvadim jedan prsni kralježak. Sve dobro, kad ona pita: «evo, jedan od ova dva prsna kralješka je 11., jedan je 12. Kako prepoznati koji je koji?» Ja ono bubnem «pa zadnji prsni već više sliči na slabinske....» ali ne znam. Pa kad ona kaže «zato što donji zglobni nastavci 12og idu prema lateralno, kao u slabinskim kralješcima...» Pa me pogleda onako tipa «mali, nemaš pojma!» i kaže na engleskom «Elementary, my dear Watson!»....pa me pošalje na mjesto.
Mislim, ta će nas žena iscrpiti....već sam gajio neke snove o tome što bih specijalizirao (a jesam naivan!) pa u knjižnici dignem knjige patologije i sudske medicine. Pa vidim da je patologija znanost o bolestima i jako dosadna, kao kako se na stanicama i tkivima raspoznaje bolest....Ali onda sudska medicina! Otvorim knjigu, kad ono vidiš hrpetinu slika: mrtvo dijete kojemu je pas pregrizao vrat, ruka žene koja si je žile prekinula sjekirom, raspadnuti leševi («saponificirani»), čovjek koji se istovremeno objesio i upucao, žena koju su s par metara udaljenosti upucali.... I pogledam gradivo: kako je to jednostavno! Baš sliči na neku knjigu iz srednje škole za biologiju, kao npr. Ako-sumnjate-na-trovanje-heroinom-uzmite-krv-pa-pošaljite-na-pretrage...i skroz jednostavno. Dakle, ako za jednih 15 godina :D položim sve ispite, specijaliziram sudsku medicinu! Čuo sam da za jedno sudsko vještačenje dobivam 500 kn u tom poslu....a i kladim se da tu neće biti gužve sa specijalizacijom....bit ću jedan nalik onom crncu u filmu «Final destination 2» što će muljati morbidne gluposti i smijati sve više, što groznije leševe nađu i meni pošalju, blijed i crvenih očnih kapaka! Ili ću biti kao onaj lik u «Inspektoru Rexu» (onaj debeli stariji brko s naočalama) što čim vidi leš odmah može folirati nekim iskustvom i brzim dijagnozama:
«vidi se da je ovo leš žene...!»
«doktore, kako znate kad ste ga sad tek vidjeli a već su sve spolne karateristike raspadnute – ovo je KOSTUR!»
«izrodi njuferski! Što ne vidite ostatke vibratora, i to s prednje strane zdjelice???»
*policajci se lupnu po čelu u smislu «kako to nismo sami otkrili»*
:D :D :D
Da, to je dakle moj san! Za specijalizaciju učiš iz knjige za 3. razred strukovne škole, a poslije se ne moraš brinuti hoće li ti pacijent umrijeti, koji ćeš mu lijek pripisati, kako se moraš prema njemu odnositi....a uvijek u raspravama sa prijateljima ispadneš najveća faca :D
Što se tiče prijatelja: na faxu su kolege jako fini i zabavni ljudi: nas četvero smo postali kao jedna prava mala ekipa: ja, jedan bivši nogometaš iz Vinkovaca s kojim sjedim skupa (ali mi se nažalost čini da će taj prvi roknuti anatomiju, ništa ne uči), jedan iz Šibenika kojemu je glavna poštapalica «a jebiga», i jedan iz Zagreba....svi slušamo sličnu glazbu, ovaj purger isto svira bubnjeve, Vinkovčanin svira gitaru, Šibenčanin je lik s kojim mogu na našem, dalmatinsko dijalektu razgovarati :-). Dakle, mogu dati za pravo jednom rođaku kod kojeg sam stanovao dok sam prijemni polagao, da se na faxu nađu uvijek slični ljudi kao ti s kojima se isplati družiti se, TOČNO! Rekli smo da ćemo 8.10. ići na utakmicu Hrvatska-Švedska, što meni neće biti problem jer stojim iznad stadiona, u kvartu Maksimir, ali neću reći točno gdje, tko zna tko mi sve čita ovaj blog :P...ustvari ako ima neka ženska koja bi me htjela silovati, njoj ću odati adresu :D....
Što još reći, predaju nam elitni liječnici Zagreba i Hrvatske, ako i ne prođem ovu godinu makar se isplatilo i bila mi je čast slušati njihova predavanja: Prof. Vinter, prof. Vukičević, dr. Jelić, prof. Marušić, prof. Katavić....a to samo iz anatomije....a što ako položim pa sljedeću godinu još bolji dođu? Svaki dan učim više sati, ali se mučim s latinskim! Znam one osnovne nazive bez knjige: scapula = lopatica, clavicula = ključna kost, humerus = nadlakt. kost, radius = palčana kost, ulna = lakatna kost,....ali kod zglobova i žljebova se bome pomučim,... ništa, morat ću sutra (ovo pišem sada u četvrtak navečer na disketu, op.a.) ostati nakon seminara u kosturnici pa malo te kosti uz anatomski atlas proučiti...sve za sudsku medicinu :D ! I kad doma učim....kad idem na wc javlja mi se kao neki glas loše savjesti u glavi, tipa «što ne nošiš tu knjigu na wc pa učiš i tamo?».....ili bi možda bilo bolje da je odmah pošaljem niz kanalizaciju.....
Inače, razvio sam plan što studirati ako ne uspijem u medicini: pravoslavnu teologiju! Pa budem pravoslavni svećenik (prekrstim se) pa mogu imati ženske, tj. BITI GREŠAN :D Ako ne želite da se to dogodi, poželite mi sreću i dođite mi kuhati: tek za tjedan i pol dobivam iksicu, a dotad i ništa od tramvajskog pokaza....pa da uštedim lovu za bus zadnjih 2,5 km do kuće pješačim, i to uzbrdo, s kesama iz dućana.....tako, dosta samosažalijevanja, a vi čitatelji se pomolite za budućeg popa....Pozdrav......
Još što se tiče današnjeg petka: svi smo bili ludi kao kupus :D ! Zarazio nas je docent Katavić nekim svojim forama, pa kad je nas troje otišlo u kosturnicu učiti, opet ja doživim svoje provale...:
- gledam u metakarpalnu (ručnu) kost i kažem "Jebote, ove me kosti napaljuju!!!"
- rekao sam da ću na sudskoj medicini snimati pornić mrtvaca....
- htio sam ponijeti lakatnu i palčanu kost doma pa da s njima sviram po bubnjevima... :D :D :D
Eto, još malo pa doma, ponavljati. Takvi ćete svi vi koji želite na medicinu/jeste na njoj; ispasti kao ja....(samo što sam ja takav uvijek bio)....pa se predomislite ako možete... ;) POZDRAV IZ ZAGREBA! ZG RUUUULZ!

np Analena "Work in progress"
Tri dana u Zagrebu a već bih se ubio! (Sad ću pisati malo blesavo jer ovo u internet kafeu skupo plaćam)....
U subotu stigoh....malo navikavanja, puno samoće i depresije koju sam pokušavao liječiti čokoladom....samo se na kilaži odrazilo. Nedjelja... ostaje na novinama i buljenju u kompjutor!
A DANAS! Prvi dan nastave (seminar+vježbe): seminar nam predaje prof. Vinter....čisto jedan mali uvod u buduće pranje mozga i 5500 naziva na anatomiji....iz svih starijih jezika (latinski, hebrejski, grčki, perzijski,....). PA spika: "samo petkom popodne izađite, inače učite, studenti putnici preko vikenda ostanite u Zagrebu....". Toliko o uvodnom predavanju anatomije od 9.15 - 10.30.... Pa prva vježba pod vodstvom jedne doktorice...odmah osnovni LATINSKI nazivi (planum medialum, transversum, .... dorsalis, ventralis,...) a meni glava puca....je da je zanimljivo ali teškoooooo!!! No, kada smo dobili probni test od 5 pitanja (na ispitu anatomije ćemo za svako pitanje imati 45 sekundi!!!) ja sam (bez knjige) dobio 11 od 16 boda....to mi lagano diže samopouzdanje....kao i činjenica da sam već par ljubaznih kolega upoznao...a kad će kolegice....? :P No, dobro, sada bih morao doma po novac pa na Črnomerec kupiti "Anatomija čovjeka"...a sve su te knjige skupe...a morat ću 2 tjedna čekati iksicu....a dotad sam spremati.... =-O
Tj. moju sobu znam spremati (u najboljem je redu) ali kuhati....ajoj..!! To će biti veselo....ubit će me glad i neimaština (zbog nabave knjiga)! Medicina je IPAK fax za sponzoruše i sinove tajkuna.... a ne za mene jadnika.... Da barem imam nekoga tko bi mi kuhao....
DAJ Marijo upiši kiparstvo pa možeš već i sada u Zagreb, pa mi kuhaj! Tamara, nauči me više jednom kuhati.... Ili ti Eno babu pošalji da mi kuva.... Bejbi, daj mi bubnjeve da sviram protiv očaja .... a ti Astronautice si u Zagrebu, poduzmi nešto....ne mogu više....kud nisam išao u glazbenu školu pa učio za bubnjara....*plače*.....na rubu sam samoubojstva.....POMAGAJTE, NE!?

np Metallica "Die, die my darling" (oriđinale: Misfits)
Ovo će biti jedan sentimentalno/melankolično/tužan/nostalgičan post, a ne znam kako da ga napišem. Zapravo, sve je u redu: u ova par dana sam u svim mogućim jačinama tukao po novoj čineli...a kojiput i promašio te udario pa rideu....ali se ništa nije razbilo, udubilo, slomilo...jedino što su sad po onim tanjurima fleke od udaranja (to bi se alkoholom moglo očistiti ali se preporučuje da ostanu prljave)....dobro, da sad ne foliram s tim svojim jadnim kantama, čisto još samo jedna činjenica zašto NE BISTE trebali (početi) svirati bubnjeve: rušite si sluh s time! Da, otkad imam ove nove tanjure i sviram s njima, stalno mi fijuće u desnom uhu....I SADA! Koje sam ja sreće sad imam poremećaj zvan TINNITUS, a to se (ako uopće!) lijeći bušenjem bubnjića...bez narkotika....SUPER! Sve čujem, ali popraćeno nekakvim laganim zujanjem... što ako to sad budem imao do kraja života - potražite me na Vrapču u umobolnici.... :/
No, eto nešto veselije: time što u subotu ujutro odlazim, sebi činim veliku uslugu: napokon ću se maknuti iz ove moje stalno spomenute rupe pune ustaša (nisu zaslužili ni veliko početno slovo), pedera (jer se zaljube u vojna lica....generali i te priče... :P :D) i primitivaca (jedan mi je danas pričao da se "čir na želucu ŠuŠi pelinkovcem") ---- mala informacija: čir na želucu nije izraslina već nedostatak mukoznog sloja koji štiti stijenku želuca od kiseline.... bla, bla,....znate i sami! Ili priča da čovjek koji želi donirati bubreg (a još je živ) umre nakon što mu se odstrani jedan....svaka čast! I ona poznata: kondomi nisu potrebni, jer lik kaže: "....izvući ću ga vani prije!"....a rezultat: barem tri vjenčanja jedva punoljetnih cura u našem selu SAMO U PROŠLOJ GODINI (jer su te cure zatrudnile pa onda se to svadbom riješi na dobri stari dalmatinski način....yeah right!).
I godit će mi malo anonimnosti, a ne da me ovdje svatko zna i truća bezvezarije o meni i o drugima...i priče kao....kako se ti oblačiš, jebate, kako mo'š slušati metal, rock? daj house slušaj.... (što se tiče moje obleke....ne oblačim se metalski osim što imam par bendovskih majica...to čisto zato što osim patika i jednih levisica ne furam na marke....OH, FUCK OFF!
Malo sam u zadnje vrijeme bio pesimist što se tiče moje budućnosti na faxu...ali to će sve biti moj rad ;) još ako se upoznam s ovim članovima benda...ohoho (danas nas je rođak iz Zagreba nazvao i kad je preko telefona čuo buku koju ja pravim, rekao je "Odnit ćemo mu bubnjeve u Zagreb!" :-)
Ali, nemojte misliti da ću ja ovaj blog ugasiti, NE NE! Dok ne prenesemo i PC u Zagreb barem ću se jedan put tjedno javljati preko internet cafea,....ipak mi je ova blog dobro došao jer sam preko njega upoznao već par ljudi (samo one u Zadru) a ima par blogera što bi ih još volio upoznati...barem kada se nađemo u Zagrebu tijekom studija....najkasnije sredinom sljedećeg tjedna očekujte novi post o prvim dojmovima s predavanja anatomije....a jednoj ću osobi (Mariji) čestitati 18. rođendan ;)....nedostajat ćete mi.... *gorko plače*.... BYE!
P.S.: Tamara, nasmij se malo.... :P :D....

NOT PLAYING (unfortunately) Oliver Dragojević "Jesen stiže dunjo moja"
LJUUUUUDIIIII!!! Evo meeeee! *vrata se lupajući otvore i manijak uleti vićući*
Na vašu veliku žalost (što se tiče mog nasljedstva) sam se vratio živ i zdrav te dobre volje iz SLAVONIJE! :-) Nije bilo baš nešto ali što očekivati kada ti Ministarstvo financira dvodnevne izlete? To jest: što više putovati, što jeftinije boraviti, što više đirati u što manje dana! :-( U prijevodu: "Dvodnevni izlet Osijek - Vukovar - Kopački rit za najbolje natjecatelje srednjih škola iz prirodnih znanosti..." Ili slično. Kako gadno! Najprije busom iz Pakoštana u Zadar, tamo smo još imali neformalnu razrednu večeru prije nego li se raštrkamo po faxevima....tu smo večer bili neobično složni za činjenicu da se naš razred pune 4 godine sastojao od čvrstih, međusobno zaraćenih grupica.... po tome smo među profesorima poznati bili. Anyway, meni je bilo dobro tamo se malo napričati s frendicama i kolegicama....Obavimo i to pa sjednemo ja i frendia Dolly u bus za Osijek, u zadnji čas još dođe moj cimer od prije dvije godine....super! Što se tiče puta, za mene je bio tipičan: hoćeš zaspati očajnički i taman kad ti uspije manijak za volanom luđački zakoči i budiš se u zadnji čas da spriječiš udarac glavom u sjedalo ispred tebe :P . Kad smo stigli do hotela "Mursa", osjećao sam se prožvakan i ispljunut pa sam prespavao doručak. :-( Pa razgledavanje Osijeka...nakon toga trčim kroz cijelu Tvrđu i Gornji grad da za jednu osobu (znat će već koja je) i za sebe nabavim adekvatne suvenire (išao sam do dućana STRESS koji prodaje sve moguće od pank, rock, metal bendova...ali sam zakasnio 8 minuta). Pa ostane na razglednici. Dođe ručak: kao i obično, juha, salata, varijacija na meso i krumpire, kolačići za desert.... Pa Vukovar; to je za mene bio highlight razgledavanja: Ovčara, centar, križ na Dunavu (a na drugoj strani Srbija :D), Dvorac Eltzovih. Još toliko ruševina u gradu....i toliko komaraca da sam skoro morao trčati u bolnicu na transfuziju krvi...a ja još u maniri Jackassa bez ikakvih sprejava otišao (pa neka grizu...)...Povratak, večera,...i lijeganje u krevet jer nekakvih rock kafića nije bilo....a disko nije moj ukus.
Nedjelja: doručak, Kopački rit (malo glupo zbog kiše), ručak u Osijeku pa povratak kući,... u Zadar stižem oko 1.30, a u Pakoštane (fuj!) se vratim pola sata kasnije zbog pregovaračkih vještina na autostopu.
Vidi se da i nije bilo bogzna što....ali će mi ovaj put ostati u sjećanju zbog mojih brojnih ispada....kako je do njih došlo mogu samo pretpostavljati: očigledno su me oni srednjoškolci ispranog mozga (svi neke svoje furke tipa piercing, starke, sunčane naočale,....) zarazili svojim ludilom. Čak sam svoje eskalacije zapisao na poleđini programa....pa uživajte (unaprijed se ograđujem od njih jer to nisam bio ja već Sotona u meni koja je u međuvremenu opet iselila :D):
- moja izjava "Mogli bismo na Ovčari tražiti kosti za juhu!" (posebna isprika svim žrtvama rata još jednom :-()
- nađem dućan forneta u Vukovaru pa se naglas zapitam jel oni imaju Vukovarske fornete (TM) - s rupom od metka u sredini i bez punjenja....
- na vukovarskom groblju profesorice odrede mene da vijenac odnesem na središnji spomenik a ja izvalim "A zna se ko će!" (i sad mi je još krivo zbog toga :"()
- došla mi je ideja napraviti krvavice od komaraca....
- u WCu nekako kaplje iz vodokotlića pa kad ga idem popraviti odvalim mu gornji poklopac i jedva ga nekako opet vratim
- vidimo Titovu rezidenciju za njegove ljubavnice u Kopačkom ritu, pa kad idemo do kapelice posvećene Papi ja pred časnom sestrom bubnem "Aha, ta je bila za Papine ljubavnice!"
- kad voditeljica pita "Koji je znak Jägermeistera?" ja odmah objasnim: glava jelena s križom među rogovima, pa mi kažu profesori: "Filipe, izdao si se!" UPS! :D
- posebna priča s mojom frendicom: toliko sam je izvrijeđao svojim balinama ("Ti si kraljica sado mazoa, udri me!" / "Što se diraš po cici?" (a to je i radila - tijekom ručka) / kroz cijeli bus vičem njeno ime....)
- i GRAND FINALE: na kraju, tijekom odlaska, ostavio sam par komada stare šunke u onom prokletom vodokotliću....

I to je, mislim, bilo to! Na povratku s Tamarom raspravljam preko poruka o tome što će biti nakon faxa, pa sam došao do ovog zaključka: Ja ću biti priznat i cijenjen ginekolog koji će zbog očaja piti čisti etanol (100%), seksat ću se sa svojim starijim pacijenticama tijekom pregleda. Bubnjeve ću svirati u bendu koji nastupa na svadbama, i svirat ćemo slabo i stalno ćemo se drogirati. Većinom ćemo svirati na Tamarinim vjenčanjima jer će ona mijenjati muževe brže nego listopadna vegetacija lišće (tu je ona protestirala, upućujući na svoju skromnost i čednost, daj djevojko ne glumi :D). Na ostalim pirevima ja ću se s mladom "spolno zabavljati" na WCu. I ponudio sam Tamari da kada bude trudna, da će kod mene dolaziti na preglede. I svaki će TJEDAN dolaziti na opipavanje dojki radi prevencije raka....mislim da ona to ne MOŽE odbiti....:P :D
Eto, ako se netko osjećao napadnut mojim provalama...još jednom sve moguće isprike! Stiže i najbolji dio: moji starci su se vratili iz Njemačke (JEEEI!) i to....s ČINELAMA!!! Nema što, čim sam ujutro marendao, nabacio ih na stalke i odsvirao cijelu paletu Iron Maidena, S.O.A.D.a i malo komerca...tako dobro još nikad zvučalo...jedan euforični orgazam je ganjao drugi....ja ne znam koja bi ženska u trenutku mogla u pitanju užitka nadomjestiti te instrumente....želi neka probati? :D Još i sad me cijela desna ruka boli (ALI NE od diranja :P :D) od lupanja po rideu i crashu....znate što? Ne da mi se više pisati! Još malo komentirati ostale blogove pa nastaviti....hahaaaaa!!!!

np Mudvayne "Fuckin' determined"
Da su mi kojim slučajem starci bili ugradili brojač prehodanih kilometara, mislim da bi jučer bio eksplodirao! U 12.30 stignem u Zadar da u školi bivšoj potvrdim današnji odlazak na izlet u Osijek i Vukovar. Dođem, radi tek od 14 sati (a u školu sam došao u 12.45). Idem obaviti drugi zadatak: kupiti slušalice za uši da opet mogu ćuti što bubnjam i kako. Šećem po cijelom gradu, svi dućani zatvoreni do 17 ili 17.30 sati, a oni koji su otvoreni su ih rasprodali. Vratim se u školu i potvrdim, zadržim se malo kod knjižničara na završnom razgovoru i pozdravu....to je jako pametan čovjek koji može pričati 10 minuta u komadu bez da ti dosadi...a kako je tek informiran :-) I vrtim se po gradu do 17 sati, čekam, mokar od znoja, potošim 50 kn na neka pića samo da ne dehidriram, i tek u 19.20 nabavim neke adekvatne (ali su dobre kao što čujem) i vratim se doma u 20.00. I odmah ja krenem bubnjati, mada su ljudi došli kući s posla...ali boli me briga...Rezultat: pukle su mi SKORO opet palice (šire se pukotine) i susjedi spremaju oružani napad na našu kuću da me zakolju. Bolje i oni nego moji starci!!! Jer: došao je telefonski račun; za internet sam potrošio 263 kn! A pitam se kako kad osim dva, tri sata MJESEČNO na ICQu uopće ne chatam (a to ionako s ljudima koje znam pa se više uživo viđamo tako da dugih spika i nema), skinem par pjesama, pišem i čitam blogove, malo nogometa...ali u 8. mjesecu meni se STALNO išlo na net! Ups! A ovaj sam mjesec počeo skidati tablature za bubnjeve tako da će OPET skupo biti...a još moram naručiti nove koncerte i mp3ice...prije negoli odem u Zagreb jer mi predavanja 26. rujna već počinju (majku vam vašu)....kako ću ja sad bubnjati još ovo malo kad mi stari donese činele u nedjelju iz Njemačke? Inače, probao sam Metallicu po tablaturama: kako je to teškoooo! Koliko mi dobro ide Iron Maiden i bez pomoći, toliko fulam Ulricheve ritmove i s notama....
Uglavnom....vjerojatno studentske dane i ne doživim...ako ništa drugo, danas navečer kad idemo u Osijek...sutra idemo u Vukovar...a tamo ću (koje li sam sreće) stati na neku zaboravljenu minu i dignut će me u zrak :P Super. Tako da ako negdje iza utorka ne budete našli novi post računajte na to da sam doslovce otišao k vragu :D Pa pismene molitve ostavite u komentarima i međusobno se izdogovarajte tko će što od mene naslijediti....samo da moji (uskoro) bijesni starci dobiju što manje...na raspolaganju: PC, bicikl, bubnjevi, palice, činele, dvd koncerti, dvd čitač, jedan prastari mobitel (ericsson A 1018 s), par knjiga, moji organi (ako su očuvani - pogledajte na patologiji), nešto ženskog donjeg rublja (ali ga ja ne nosim....stvarno! :D hahaha), nešto mp3ica s numetalom, pankom, rockom i ostalim (heavy) metalom,... e da: i židovsko zlato u banci u Zürichu :D....tko se prvi javi dobije...ali ne sve skupa...svatko maksimalno dvije stvari....izvolite....i živjeli....

Dobar naslov ha? Evo, da odmah objasnim čije su to umotvorine: ono prvo je izjava vokala Metallice Jamesa Hetfielda na zadnjoj pjesmi sa simfonijskim orkestrom San Francisca, mislim...26.09.1999., pjesma se zove "Battery" (ali se ono gore inače ne spominje u njoj). Dalje, ono drugo je iz pjesme Hladnog piva "Narcisoidni psi" ("Svi ti narcisoidni psi, iz svega srca mrzim ih, providne aluzije...."). A ono zadnje, treće; to je iz pjesme koja mi je zadnjih dana opako u điru, stalno mi se fura u glavi, to je izvadak iz jedne od najvećih uspješnica Mudvaynea "Dig".
Toliko o metal/pank rock/progressive metal lirici, sve je to povezano s onim što danas doživjeh.... Naravno, opet ono rano dizanje, odlazak...danas u busu bilo toliko tijesno (a stajao sam) da mi je kičma od Sv. Petra (a.k.a. Krmčina) do Zadra kontinuirano bila iskrivljena a pluća zgnječena...kad sam izašao iz busa neko vrijeme uopće nisam osjećao desnu nogu :P. I vrtilo mi se u glavi! Tako, da vas odmah razočaram (a bio sam i ja kada sam to čuo): nije bilo nikakvih obdukcija. Inače, što se tiče posta prije ovog: onih 2 sata nakon što ga napisah nisam se uspio probuditi pa sam ostao kući...tako da sam tek danas imao zadnji dan.
Glavni mi je posao bio skupljanje autograma: trebao sam potpis i faksimil voditelja odjela kirurgije i patologije/sudske medicine, glavne sestre te skupiti podatke o odjelima na kojima sam radio. Idem negdje oko 10.45 da najprije sredim kirurgiju. Upute me na kat u kancelariju voditelja kirurgije kojeg neću imenovati (jer nije zaslužio :-( ). Uđem, a voditelj cijeli nabrijan, neuljudan,...kaže "aj, aj, čekaj do dva, kad se sa sastanka vratim..." Whadda fuck? Radi jednog potpisa i pečata čekati 3 sata?! Vidim pozitivnu stranu toga i vratim se na patologiju da obavim posao s inženjerkom Marijom...i sve po planu, sjedne, potpiše papir gdje su zapisani datumi i sati kada sam radio, stavi pečat pa mi jako ljubazno najprije dade par podataka o patologiji (npr. 10 stalnih stručnih zaposlenih, oko 7000 biopsija godišnje napravljeno, do 100 većinom sudskih obdukcija godišnje, opis radnog prostora). I onda vrhunac dobrote: jako ljubazno mi daje upute kako se ponašati na faxu spram profesora, kako učiti...a na kraju kaže da ona ne sumnja u mene "jer sam zainteresiran, marljiv, inteligentan, pristojan..." pa mi je to bio toliki kompliment da sam se još dugo vremena smijao zbog njega od sreće. Još odradim smjenu do kraja i kad se idem pozdraviti s osobljem svi koji su još bili u zgradi su mi srdačno pružili ruku i zaželjeli mnogo sreće: Branka, Branko, Klaudija i Marija.... Toliko simpatične liječnike već dugo nisam doživio...i rekli su mi da im se dogodine javim preko ljeta, pa naravno!!!
I onda opet glupi dio priče: kirurgija. Najprije moram glavnu sestru odjela čekati dok se i ona ne vrati sa sastanka. U međuvremenu vidim doktora s kirurgije s kojim sam prvi dan u smjeni bio, pita me "Što ti?"...ja mu govorim kako čekam glavnu sestru odjela a on niti ne sluša nego nastavi dalje, pa sam takoreći pričao s njegovom guzicom...JAKO pristojno >:-( ! Dođe sestra i obavimo informativni dio (2004. izvedeno 3920 operacija, 18904 pregleda, 79 kreveta,...). Pa se ja opet uputim na kat. ALI, najprije me preko telefona jedna sestra mora najaviti, pa moram čekati u predsoblju...i taman kad uđem otvaraju se njegova vrata, vidiš sav neki novi skupi namještaj u uredu, izlazi jedna pomodno obućena žena....išla mu je očigledno donijeti poštu u plavoj ambalaži :P. Dam mu papir i on me opet u predsoblje istjera da mu ne smetam dok potpisuje :/ (to nije rekao ali se tako ponašao). Sestra u predsoblju je nastojala biti ugodna, činilo se da joj je žao što nailazim na takvog asocijalca. On izađe s potpisom pa mi sestra daje pečat. Dio posla kod glavne sestre cijelog bolničkog kompleksa je bio laganini stvar, potpis na moje bilješke i pečat te pozdrav....
Na to se moram osvrnuti: cijela kirurgija je izrod pakla, tj. osoblje, doktori, tehničari.... Sjećam se kako mi se na pauzi 2. dana na kirurgiji dežurni liječnik izjadao, kao oni su tamo najebali jer su opće struke pa niže plaćeni a toliko stresan posao, pa tu treba isto specijalizacija "da se dogodi priprema za hitni prijem" (ali je u biti mislio reći zato da kao specijalist može više zarađivati), zarađuje samo 5000 kn, cijelo zdravstvo u kiti...OK, ja sam prihvatio činjenicu da mi se ljudi često izjadaju pa ih ja tješim jer sam ja osoba koje takve ljude ne može odbiti i uvijek imam otvoreno uho za ljude s problemom ili za one koji žele pričati i trebaju nekoga tko će slušati jer ja STVARNO slušam, stvar odgoja i mojeg osobnog stava. ALI! Kad meni dođu onakvi pizdeki puni sebe, u oblacima, s PREdobrim mišljenjem o sebi....takvi me NARCISOIDNI PSI naljute! Usporedba: vidio sam par listova isplate na patologiji, neki od službenika zarađuju i 4000 kn (a to oni što leševe gledaju, možda i manje) i uz to hrane obitelj...i nikome ništa!!! Svi veseli, optimisti, nitko se ne žali....Everyone's got what they deserve and that's it! Nastojat ću pripadati onoj drugoj skupini ljudi....A kirurgiji neka bude posvećena pjesma "Dig"...

I would love to beat the face,
Of any mother fucker that's thinkin' they can change me,
White knuckles grip pushing through for the gold,
If you're wantin' a piece of me I broke the mother fuckin' mold,
I'm drowning in your wake
Shit rubbed in my face
Teething on concrete
Gums bleeding

Dig bury me underneath
Everything that I am rearranging
Dig bury me underneath
Everything that I was slowly changing

I struggle in violated space,
Sell out motherfuckers in the biz that try to fuck me,
Hang from their T's rated P.G. insight,
I ain't sellin' my soul when there's nothing to buy
I'm livid in my space
Pissing in my face
Fuck you while you try
To fuck me

Dig bury me underneath
Everything that I am rearranging
Dig bury me underneath
Everything that I was you ain't fuckin' changing me

Let me help you tie the rope around your neck,
Let me help to talk you the wrong way off the ledge,
Let me help you hold the glock against your head
Let me help you tie the rope around your neck,
Let me help to talk you the wrong way off the ledge,
Let me help you hold the glock up to your head,
Let me help to chain the weights onto your legs
GET ON THE PLANK FUCK!!!

Dig bury me underneath
Everything that I am rearranging
Dig bury me underneath
Everything that I was slowly changing
Wish you were committing
Suicide suckin' on a mother fuckin' tailpipe
Dead man dangling from a tight rope
Limbless in the middle of a channel bombed away!!!

Info: eto većina pjesama koje slušam imaju onako bolesne stihove....:D

np Šajeta "Party za ekipu"
Sad je 4.30 ujutro a ja bih još malo pa zadnji put morao na patologiju u Zadar....što je najveći vic: upravo sam se vratio odotamo! I to pun dojmova i iskustava :P Ali od početka....
Brzo sam dočekao opet priliku da prisustvujem obdukciji...nisam imao više nikakvog pametnog posla pa sam zatražio da gledam mesare na poslu OD POČETKA DO KRAJA!!! Hardkor! Šok terapija! U 10 sati počinje. Radi se o starijem čovjeku koji je dok je pekao janjetinu (u povodu dovršetka kuće) dobio neosiguranom balkonskom ogradom po glavi i, jasno, umro. I sada Goran i Nataša na patologiji kao fol moraju ustanoviti uzrok smrti (nije li možda par trenutaka prije udarca u glavu doživio infarkt?!). Dopuste mi da gledam, i -koliki su sadisti- daju mi da vodim zapisnik o obdukciji. Znači ovako: imaš par papira s crtežima tijela gdje ucrtavaš bojicama sve hematome i ozljede, papir s kostima lubanje (do toga još dođem) i glavni papir za podatke o organima. Skinu starca dogola....ja mislim da će ga prati i obući (jebate čovjek umro od udarca u glavu - AMEN!) ali ne, oni vole krv. Sad opis u tančine: skalpelom skidaju kožu s lubanje (čerupanje :P) sve dok gornji dio glave nije ogoljen do kosti. Pa izvade kružnu pilu...bilo mi je jasno da nitko u tom trenutku nije htio pločice za kuhinju rezati....Upale i ispilaju lubanju i onako ful kriješti pilica (a meni srce počne drhtati). Otvore lubanju pa šipkom KVRC! odvale otpilanu kost. Cenzurirani dio tek dolazi: vađenje mozga i mjerenje težine...tijekom cijelog procesa mi Nataša objašnjava osnove anatomije (npr. kasnije vadimo organe pa mi razreže srce i pokazuje korornarne i pulmonalne arterije. Hvala! Da, pila se koristila i u rezanju rebara. Tijekom njihove krvavog obračuna s mrtvacem ja sve gledam i zapisujem: dimenzije i masu organa, abnormalije, ozljede...vade sve organe i uzimaju uzorke za istraživanje. Miriše na iznutrice (ali još uvijek bolje nego na crve!)....U podne dođe i druga obdukcija: čovjeku otvorili glavu da višak krvi puste van (to je inače trepanacija) i nisu kroz rupu opet uspjeli ugurati izišli dio mozga u lubanju pa su samo ovili. Jasno, jednom prilikom kad je čika pao stuče si mozak do kraja i ode na vječna lovišta. I opet isto pilanje. Kad mi krenu objašnjavati kosti glave: stojim 2 metra od nje dok se vadi mozak i samo oči ostanu u dupljama. Sagnem se i gledam RAVNO U PRAZNU LUBANJU, da vidim temporalnu kost. I nemojte misliti da sam skoro crkao od nervoze: tijekom ove druge obdukcije meni je bilo strašno dosadno, zijevao sam, uopće se više nisam bojao (jer pokojnika nisam morao obrađivati :D). Dosta o tome, do maloprije smo slavili rođendan jedne frendice i bauljali po Zadru, ali svi trijezni. Ja sam bio glavna faca večeri svojim spikama o mrtvačnicama (KAO hrabar i to...) a inače je bila banana od fešte, previše je ljudi bilo. I ženske se odmah raskokodakale "Tko spava s kim, a tko spava sam?" takoreći. Družio se s frendicom iz bivšeg razreda i jednim frendom s kojim gajim iluzije o bendu :D Otišli smo šetati do orgulja a meni bilo hladno...i Tamara mi nije dala da prespavam kod nje u podrumu ili u krevetu, tj. BAŠ! Nego samo KAO :-( Hvala puno ako se prehladim....Večerali sendviče na kolodvoru i ja busom došao kući...
Napomena: ovaj tekst je malo glupo sastavljen i ima vjerojatno greške, ali nisam spavao 24 sata pa mi nemojte zamjeriti....sad kad još pođem na praksu i u polusnu kaos napravim na odjelu, ups! Još pola sata spavati pa na bus....ako bude bilo štogod zanimljivog još napišem....napraviti jedan mali eksperiment o smanjenim sposobnostima zbog pada koncentracije....zzzzzZZZZZZZZ.....

np Static X "This is not"
Laganini mrzovoljan (da ublažimo situaciju) sad tu sjedim i pišem. Baš mi je drago bilo, danas "Fahrenheit 9/11", rekoh to neću propustiti (mada sam ga već gledao, ali taj film spada u kategoriju onih koje možeš dan i noć bez prestanka u modusu REPEAT gledati, bar ja...:/). I tako, maloprije palim TV, slika na Drugom valja (Dinamo-Hajduk, a hrvatskih derbija punih pijanih šatro fanova mi je pun racKu), RTL bez prijekora (Big Brother, javna prostitucija i masovni voajerizam sold out - to za one koji vlastiti život više nemaju), NOVA radi super (čak i ne znam što je tamo bilo, anyway: it sucks!),... a Prvi u Vagini... baš taj program gdje je taj veličanstveni film trebao biti....uf, došlo mi da automatsku ispraznim u telku...:D (što bi bilo zabavnoooo...). E, to mogu zahvaliti mojem WANNABE kućnom majstoru...mojem starom! Moram priznati, on se već iskazao u mnogočemu u našoj klijeti (struja, voda, zidovi, kamin...) ali u pitanju televizije je doživio krvav poraz....
CHECK THIS OUT: kao 1.: naša antena za prijem hrv. programa je ISPOD krova (kao da nas ne skuže inkasatori HTVa da ne bismo plaćali lovu njima....što oni to uopće naplaćuju kad ih uopće nije briga kakvu ti sliku imaš....assholes!) Kao 2.: kabel što spaja antenu sa TVom je čista zakrpa...stalno se iskida a ćaća umjesto da investira par kunica u novi još se hvali kako je on od tih komadića sastavio cjeloviti....i Dr. Frankenstein se na sličan način htio proslaviti....
Ali neka, sada si on kupuje čistu savjest, yeah! Malo pretjerano...sad je u Njemačkoj i sutra kreće u nabavku...kupit će mi paket činela i stalak....starter set MEINLa (njem. proizvođači činela) "Headliner", preporučen....pa ću se baciti u onu jaču briju: Murderdolls, Static-X, Iron Maiden (na pravi način) i System of a down. Te će ga u utorak busom poslati a ja u srijedu ujutro stražarim kraj magistrale 35 km južnije od Zadra i škicam paket od šofera...pa će biti lemanja!!! Pa neka se okolo tuže i čudno gledaju kad na bicikli prolazim nije me briga (kada sam ja mogao ovo dalmatinsko dovikivanje susjeda preko 50 m godinama trpjeti, moram im se malo osvetiti. Ali oni imaju malu bolesnu djecu, rade teško...bla bla. Boli me kabel!
No, onda će doći onako jedan malo neugodni trenutak...Zagreb! En što je to bar privremeni rastanak od bubnjeva (ako se dogovorim sa bendom ipak odvezem u ZG), en što me malo hvata panika od faxa (stereotipna mišljenja: štrebaš dan i noć a opet padneš), ali tako sam ja razmišljao i kad sam u gimnaziju krenuo pa sam sve sa 5 prošao... I bojim se da mi moj instrument netko ne ukrade, bio on tu ili u Zagrebu (tamo se pročuje da netko u susjedstvu s bendom lupa pa upadnu u podrum i sve pokupe, a tu će kuća biti prazna jer će moji raditi u Njemačkoj pa i tu netko može nenajavljeno uletiti...). To bi bilo grozno...sjećam se još kada sam zbog prijemnog bio "udaljen" od drumsa pa sam čak uhvatio na pjesme 4 Asa mahati rukama po zraku kao da sjedim za kantama....toliko sam lud bio (a da ne kažem koliko je to bolesno izgledalo).
Bit će mi ipak drago rastati se od ove rupe u kojoj živim: npr. netolerantni komentari na račun moje brade ("To četnici nose!"), svi neki šatro tipčine (nabavi motor, kruži po selu i stječi samopouzdanje) i ona "preslatka" malena dječica koja su prije uvijek razbijali naše prozore dok nas nije bilo, šarali po vanjskim zidovima kuće...sada kad bubnjam u podrumu rulja se okupi na prozoru i gleda kao da se pornić snima...već sam bezbroj puta imao pomisao kako bi bilo zgodno imati dvocijevku pa ako itko počne zuriti thru da window raspaliti mu lubanju u dva komada pa bi poželio da je bio na Kennedyjevom mjestu....
Postajem nasilan :D. Našao sam nešto da se smirim: isječak iz knjige "Tajni dnevnik Adriana Molea" što sam je u 7. i 8. razredu stalno iščitavao, a nedavno sam je čisto iz dosade još jednom uhvatio prelistavati....
Što učimo iz toga? Mladi je Adrian bio jedna od prvih dokumentiranih žrtava pedofilije unutar obitelji (op. a.: ovime ne želim vrijeđati ljude koji su bili u takvoj ili sličnoj situaciji, ako ovo čitaju). Nije ni njemu bilo lako. Da znate: ovo nisam izmislio; to tako STVARNO piše u knjizi što vrlo lako mogu dokazati!
Eto, više mi se ne da pisati, a osim toga sutra (a možda i prekosutra) još moram u 'Ospedal, službu odraditi. Ako bude još koja obdukcija, nastojat ću duže prisustvovati i opširnije opisati! >:-)...
"Am I evil? Yes, I am...."
By the way: hvala hrabrim (hehe) čitateljima ovog mog blogića zbog 2000. posjete!!! :-)

np Metallica "The memory remains"
Odmah jedna mala priprema za ono što ćete čitati: moje pozitivno mišljenje o odjelu patologijske anatomije Opće bolnice u Zadru se pošteno promijenilo! Ujutro buđenje u 5.30, idem onim školskim busom s kojim sam se u srednju školu vozio u 6.45 (unutra sva neka paćurlija) i dođem oko 7.40, obućem se i počinjem opet s onim jednostavnim poslićima: ispisivanje etiketa, slaganje stakalaca, čišćenje mikrotoma...kad mi inženjerka Marija (voditeljica odjela) kaže da danas imaju dvije obdukcije. Ja ono blejim: "Kad sam već tu, da ne propustim priliku!" Radit će se o jednom mrtvorođenčetu i sudskom slučaju (gdje trebaju utvrditi uzrok). Idem se ja upoznati sa sudskim liječnikom Goranom da mi odmah radno odijelo izvuče: neki čovo neobično veseo za posao kojeg obavlja. Smije se, zafrkava, ljubazan. Daje mi odijelo i pozdravimo se pa ja nastavim raditi i pratiti patologe. Pauza od 10 - 10.30. Kad se vraćam vidim Gorana i on me pita: "ćeš bebu viti?" Ja: "mmm, paaaa, hajde!" Izbrojim do tri, uđem u obdukcijsku salu i STANE MI SRCE! U oči me gleda krvava beba rasporenog trbuha. Da dignem atmosferu, uzvratim pogled i kažem "Bok!" (a što inače?!) i pitam se jel su se doktorica koja ga obducira i Goran samnom zafrkavali pa joj glavu u smjeru vrata okrenuli?! Približim se i gledam u otvoren trbuh....polako se navikavam. Doktorica govori podatke: 36. tjedan trudnoće, majka dijete nije 2 dana osjetila pa su utvrdili smrt i izazvali abortus. Gledam kako djetetu vade organe radi utvrđivanju uzroka smrti: iskida jetru žiletima i baca u formalin. Najgore: Goran i kolegica se smješkaju kao da božičnu puricu pripremaju....dok se salom širio miris kao kad zaklanu kokoš otvorite pa miriše na iznutrice....sreća što je miris bio lagan samo. Brzinski se pozdravim i vratim u laboratorij. I priznat ću jednu stvar, boli me briga tko će što reći na to: došle su mi suze na oči... Kad pomislim kako su se žena i muž voljeli, odlučili za dijete, svaki dan se radovali sve više, počeli primjećivati kako se miče....pa umre u doba kada je zrelo za porod (maleno je baš izgledalo kao novorođenče). To ne bih nikome poželio, nikome, nikome... U mrtvačnici vidim starca koji je umro od infarkta, obučen u odijelo, spreman za groblje...izgleda kao da mučno spava, blijedo. Od samilosti sam ga htio potapšati po ramenu kad primijetim da mu ruka izgleda neobično živo (rumena skoro!) pa odustanem, još primijetim mrtvačke pjege plave na vratu....
Da se malo ohladim prisustvovao sam hitnoj intraoperacijskoj biopsiji tkiva žene koja je zbog tumora na dojci ležala na stolu u kirurgiji: za 10 minuta su se tkiva nalazila na stakalcima, a za 15 minuta je nalaz bio gotov. Bilo je 11.45, a u podne sudski slučaj. Idem se obući u one druge kute (plavo operacijsko odijelo, maska, kapa). U@em, unutra Goran sve priprema i priča: čovjeka su nakon 10 dana našli mrtvog u autu, stigao je nalog od policije za obdukciju.... Srce mi uhvati luđački tući kad kaže: "Stiže!" Dolaze dva službenika s gradskog groblja, nose na ležaju vreću pod kojom jasno prepoznaješ obrise tijela. Goran otvori vreću, još nas samo plahta dijeli od tijela. Taman mu hoću reći da malo sporije otvori da me ne ustraši kad VUŠ! pomakne....i ja doživim drugi napadaj srca tog dana. Uvelike ću vas poštediti opisa onoga što sam vidio i gledao pune 2 minute (više STVARNO nisam mogao izdržati - a i što očekivati od 18godišnjaka koji je prije tri dana prvi put počeo bolnicu proučavati iznutra) ali samo da ne mislite kako se ja šalim, skratiti ću maksimalno na par natuknica koje su bijedan iskaz stanja:
- MILIJUNI CRVA!!!
- SMEĐA BOJA TIJELA!!! (a radi se o bijelcu)
- OD RASPADA NEPREPOZNATLJIVE KONTURE LICA!!!
Najperverznije je što me sam IZGLED mrtvaca nakon 20 sekundi prestao smetati (zato što sam ga promatao sa 6-7 metara udaljenosti) za razliku od jednog drugog aspekta koji je moje živce tjerao na vibraciju frekvencije 500 Hz: SMRAD ZA POPIZDITI!!! Ja ne znam kako bi se ta "aroma" mogla sastaviti umjetnim putem: moralo bi se cijela deponija smeća sakupiti u jednu sobu, istresti par tona trule ribe na to i hrpom vreća sakupljenog pepela ljudskog podrijetla "začiniti"! (ili jednostavno pomirišite onu prvašicu - sigurno ćete onda drage volje prisustvovati obdukciji). Taj miris je bio toliko prodoran; ja sam si obim rukama začepljivao nos i disao "na škrge" i opet mi se počelo vrtiti u glavi! A Goran "Mmm, kako lijepo mirišeeee..." Došlo mi je da golom rukom probijem njegov trbuh, izvućem mu crijeva i počnem ga batinati njegovim vlastitim probavnim traktom (Gorana, ne mrtvaca!). Istrčim u susjednu prostoriju i gledam kako ulazi brat od pokojnika, kao želi ga vidjeti još jednom....Gledam mu izraz face...čovjek u tom trenutku nije ni skontao da bi se kod onog "mravinjaka" (blago izraženo) moglo raditi o ljudskom biću...Pa iziđe vani. Ja si počinjem munjevito sve skidati sa sebe i BOGU I ČOVJEKU HVALAAAA(!!!) nađem sprej za osvježivanje sobe mirisa lavande (jer mi je roba koju sam nosio ispod kute - traperice, patike i bijela majica) brzinski poprimila miris a la prvašica (mada ja to stvorenje ne želim preko interneta dirati, takav miris dobijem - koje sam sreće... :P)...uhvatim bocu i par minuta u komadu se špricam po cijelom tijelu i robi. I pomoglo je! Uf, bio bih počinio suicid da sam taj vonj morao trpiti i 10.000 puta manje jačine na sebi! Pa sam se vratio u laboratorij gdje mi je neviđena milina bila mirisati kancerogene pare ksilena iz uređaja za dehidraciju tkiva....O ostalim događajima ovog dana današnjeg (susret s Tamarom i Ninom te Dijanom, kupnja palica, poziv na frendičin rođendan) mi se ne da pisati.
Samo još jedna osobna stvar: za onu koja je u drugi razred dospjela Bog-zna-kako: prije negoli mi se javljaš na blog najprije nauči pisati svoje vlastito ime :D! Stvarno ono, hoćeš me očajnički zajebavati a sve što uspiješ je da se osramotiš...o tome bi se dalo podosta zaključiti o tvojoj inteligenciji :D, žao mi te. Sad znam zašto neki ljudi žele eutanaziju legalizirati: da se ljudi kao ti ne muče sa svojim životom, bila bi usluga i tebi i tvojoj okolini da ti se muke skrate :P. I što se tiče Meg White: pa naravno da će mi srce prije otkazati od drkanja nego od jebačine s njom - gle, Meg nije droljetina kao ti da će dati BILO kome...a dokaz za to da si bila spremna i meni dati su one jadne poruke što si mi preko one dekavice poslala dok sam ja bio u Zagrebu i pred kraj škole...moje poruke nisu ni upola tako glupe bile kao tvoje....Na kraju krajeva....odjebi...neću da se kod tebe zarazim...:D jao na kakve (s)tvorove ja moram trošiti tekst i vrijeme....stvarno ono, ahahahaha! :D
Za ostale: nevermind što sam napisao, ali probao sam se toliko nisko spustiti da bi me ta "osoba" smanjenih mentalnih sposobnosti uopće mogla probati razumjeti. Inače nisam nekulturan ali na kulturan način se ne možeš izraziti osobi koju nađeš pijanom usred bijelog dana kako leži na pločniku. I nije moj način da ljude preko bloga ogovaram, no s nekima ne možes na lijepo. Mislim da se neće ponoviti...
Nego, jel ko ima ideju što da poklonim mojoj dobroj frendici? Ideje na sunce, bit ću zahvalan za svaku kvalitetnu inspiraciju....

np SlipKnoT "Disasterpiece"
Vratio sam se, živ i zdrav! Na patologiji zakon bilo, wow! Nemojte sad misliti da sam TOLIKO morbidan, nije patologija strašna! Mada se i meni činilo...
Ujutro najprije idem kod glavne sestre u ured i pitam da zamoli za prebacivanje na patologiju. Ona pita: "STVARNO ćete na patologiju?!" i gleda me tipa "mali, nisi normalan!" Kažem "Pa da!" i ona nazove. Sve OK. Pođem do voditeljice kirurgije po papire, ona pita "di ćete?" "Na patologiju!"....i ona me počne čudno gledati. Ta zgrada skroz na kraju bolničkog kompleksa, izgleda najstarija od svih i prozori su starinski, i natpis, sve! Uđem i javim se kod glavne inžinjerke, srdačno me pozdravi, vodi me na upoznavanje sa cijelim osobljem, wow (dok me na kirurgiji nisu šljivili 2%), svima nekako drago (očigledno nema puno zainteresiranih pa je svako dobrodošao). Obučem se, pokaže mi cijelu zgradu, sve laboratorije osim obdukcijskog. I odmah gledam kako se radi tamo. Da odmah kažem: patologija nije ono da leševe vadiš iz onih hladnjača, sjekirama ih izrežeš pa Frankensteina sastaviš, tj....je, ali to je samo fićfirić od posla....
Najprije u sobi za primanje tkiva: tu od operiranih/bolesnih ljudi preuzima tkiva sa bolnih mjesta i počinju s njihovom obradom. Otvaraju različite plastike i pred mojim očima režu tumore, rakom prožderane minijaturne maternice, jajnike, dijelove prostate...a ja savršeno staložen, majke mi! Samo su one dvije tuke što rade tamo bile u k..., jedna manijakalna (smije se a loše volje) a drugu PMS dere (sve ide ukrivo, padaju joj tkiva dolje, traljava...i loše volje). Odvedu me kod nekog Branka koji se ispočetka čini onako čudan, depresivan...ali kad je meni taj čovjek strpljivo objašnjavao kako aparati rade, kako se preparati za mikroskop bojaju, zafrkavati se,...ono, simpa tip! Još me puste da odem na dužu pauzu, eeej! Na starom odjelu sam cijelo vrijeme visio i dosađivao se bez posla, a tu...ljudi za preporučiti! :-) Nakon marende uvedu me u glavni laboratorij i upoznaju sa postdiplomskim stažistima, jedan metalac Joško (čudan lik hihi) i jedna bucka Josipa (ljubazna). Pokazuju mi kako režu voštane preparate (ono tkivo što režu na primanju stavljaju poslije formalinske obrade u vosak pa na tanke listiće kidaju za mikroskop). I da, čak su mi dali da radim (vi ste ljudi Božji!!!), kako sam bio zahvalan što sam smio sudjelovati u bolničkom poslu a ne samo sjediti i rupe izbuljivati u zidove: slagao sam voštane kockice na led da se ne rastope, i to po posebnom redoslijedu. I označavao sam etikete oznakama za evidenciju, da poslije nalijepe na stakalca s uzorcima listiće s natpisom npr.: 4185/05 R2. I kad sam to obavio, pustili me kući u 13.30!!! I rekli da su zadovoljni, pohvalili me pa za nagradu ne moram prije 8 sutra doći. Je, još će za faks napisati atest da sam toliko kvalitetno radio da su mi isplatili moj trud. U naturi. :P
Kupio sam si radiobudilicu i bila zamotana u onoj plastici s onim balončićima što te strašno zabavi kada s time pucketaš. Pa sam se sjetio kad sam bio kod Tamare i Nine na štandovima, i one se uhvatile igrati s time i započnu spiku.

NISMO NORMALNI, A? Najmanje ja, jer sam sjetio da od toga možemo napraviti kondome za sOOper ženin užitak, i dok se seksaju i što su bliže svršetku sve glasnije počne pucati....another vagina monologue....:P
Sad se nešto pitam....što rade oni patolozi s onim kockicama od voska s tkivom unutra nakon što je analiza gotova? Jel to nose kući, nacrtaju točkice pa se igraju "Čovjeće ne ljuti se" s time? I kada dođu kolege za igru, dogovaraju se: "e, danas ćemo uzeti onu što mi sreću donosi: onu sa stijenkom od prostate unutra..." :/ I sakupljaju cijelu kolekciju tih kocaka u neke ormare kao trofeje...? Skoro zaboravih: pokazali su mi obdukcijsku salu! Kao obično, željezni stol, insrumenti, pločice po podu...kao na televiziji. Ali unutra u slivnik iz pipe stalno voda u mlazu curi. Idem ja zatvoriti kada Branko kaže " ne to je protiv smrada dok mi tu radimo." Investiraj u ventilaciju pobogu! Onu jaku, kada raspadnuti leš iz septičke izvučeš i dovedeš tamo, a zbog ventilacije ti sala na ljubičice miriše! Tako nešto! Na kraju dobijem uvid u trajne preparate, ali ih ima malo. Gledam u odrezak mozga (rez tjeme-okomito na dolje), jetru, bubreg,....i opet mrtav hladan. Dolazimo do zaključka da ne mogu biti normalan.....Fakat!

np The white stripes "Blue orchid"
(toliko se u bolnici događa, morat ću svaki dan pisati!)
Pucajte mi u glavu ali promašite! Nisam išao na patologiju, mada sam to zatražio odmah ujutro kod glavne sestre. Ona meni, "Ne, morate barem dva dana provesti na odjelu! Osim toga, ne bih li patologija za Vas bila malo šokantna? Tamo nema puno posla, prisustvovali biste obdukciji ako ih uopće bude!" Nema veze! Bolje je da odmah otupim na takve stvari nego da u Zagrebu sa 20 godina se na anatomiji znojim od muke. Jer, na patologiji nema frke, ničiji život nije u pitanju, sve možeš polako raditi....Ono što sam danas u hitnoj vidio nije bilo gadno zbog krvi nego zbog samog slučaja!
Na ležaju dovedu čovjeka što se zabio u staklena vrata, cijela mu majica krvava, drži ruku u zraku. Skidaju zavoje kad ono krv kao sa slapa pada. Poslije sam vidio da se tu radilo o "VENA EPHALICA" (ispruži ruku i na unutrašnjoj strani pogledaj na onaj dio lakta koji je bliži tijelu, vidiš dvije plave žile, ona koja je bliža tijelu je ta, mislim...). Toliki je šou bio da je kirurg iz operacijske sale došao, odmah "ajmo, lokalnu anesteziju!", uzme konac i kliješta i brzinski šiva. Bez ikakve panike. Priznat ću, bilo me strah! Ne zbog krvi. Ali kad sam vidio kada su na tren tehničari skidali zavoj i stisnuli venu, izleti tamnocrvena venska krv toliko da si sigurno čašu mogao napuniti. Bojao sam se da će pacijent iskrvariti (glupost, ali eto...). To više što dežurni doktor tamo telefonira još u miru, piše na kompjuteru....a tehničar govori "Doktore, gaza se puni!" - a on ništa. Još uz to pacijent počne skoro tamo spavati, kao da mu se mantalo u glavi. No sve bilo dobro i poslije pošao kući. Što sam još vidio:
- stariju pacijenticu s otvorenom ranom na trbuhu od 15 cm, gledaš i lijepo vidiš slojeve kože, pa masnog tkiva, pa mišičja.... Nije mi baš bilo gadno....
- pacijent kojem je dio debelog crijeva odstranjen i koji ima improvizirani čmar na trbuhu
- mlada pacijentica s nekakvim zadebljanjem ispod pazuha, upala od brijanja dlaka. Dosta joj je glupo bilo što je već tako, a još majka MOOORALA ući i tamo priča kako je imala cistu na dojci i ima policistični jajnik...odlična majka. Kad ju je doktor poslao na ginekologiju...od sreće se odmah udarila čelom o zid....
- prevodio sam na relaciji doktor - Njemica i suprug koja je slomila nogu....
- naučili su me da je DUYPITRENE KONTRAKTURA naziv za pojavu stvaranja vezivnog tkiva na tetivama dlana koje kontroliraju mišiće prstiju; to vezivno tkivo se stvrdnjava i prsti se ukoče što se popravlja operacijom ali se to OPET VRATI! Najs...
Vidi se da će mi to biti dosta muke AKO (ko zna hoću li) završim medicinu, štogod specijalizirao! Ali, što sam mogao osim toga studirati/biti? Zanima me još nuklearna fizika, ali to u Hrvatskoj nema budućnosti zasad - u cijeloj Europi bih jedino s time uspio u Švicarskoj, u laboratorijskom kompleksu CERN (pročitajte "Anđeli i demoni" pa ćete znati malo više o tom institutu). Da sam bio završio osnovnu i srednju glazbenu školu, probao bih se upisati na glazbenu akademiju, smjer udaraljke. No, ni to u Hrvatskoj nije nešto: godišnje prime jednoga - onoga s najvećom plavom kuvertom. Od toga i nema kruha - svirao bih kao studijski bubnjar za Thompsona, Cecu i kompaniju a dobar bend se teško nađe. Toliko mi je žao što sam interes za bubnjeve tek sa 17,5 godina otkrio, jer mi ide prilično dobro. Još me rođak u Zagrebu zove u bend jer im fali bubnjar....vidjet ćemo... Volio bih s njima baš jednom npr. u Močvari odsvirati tribute to Iron Maiden jer mi se sviđa način "lupanja" njihovog kožoderca, Nicka McBraina. Još sam naučio par njihovih stvari, uskoro mi stiže ride činela pa će to biti prava stvar!
Dobro, odojak leći - sutra opet dizanje u 5.20, bus 6.20, pa PATOLOGIJA od 7.30....ako budem bio srrašno umoran - prodrmat će me prizori.....GUD NAJT!

np System of a down "This cocaine makes me feel like I'm on this song"
Neću se ubiti. Ipak! Prije koji sat sam se vratio iz Zadra, bijaše mi pri dan prakse, right! (hvala Tichici na pitanju ;)). Bio to moj prvi i zadnji dan na hitnom prijemu kirurgije kao pomočnik (ako završim studij, radim tamo). Fakat! Ja ujutro ful nervozan ulazim tamo, mislim sad da će dolaziti ljudi otkinutih udova, puni krvi, polumrtvi, reanimacija, akcija....kad tamo SMRTNA dosada! Ne smijem ništa raditi, samo gledati....Toliko se suvišnim još u cijelom životu osjećao nisam! Sestre zavijaju bakice koje je mačka ogrebala (majke mi!), mali krvavi podljev izaziva paniku....
Mada, bilo je i gadnog prizora...Dođe jedan starac u šlapama, sa zavojima na stopalima, i sam sebi skida...kad vidiš da mu nema pola prstiju na nogama! :/ Zato što je šećeraš, tako su mi rekli. Gledam mu izvana hladno na te gubaste rane, ali u meni je malo proradilo. Žao mi je bilo čovjeka - vidiš mu kraj kostiju za veliki prst na nozi, ljuštuću kožu. Inače, doktori su me razočarali: glupo i nedostojno se odnose prema pacijentima :-(! Jedan mi je pričao kako je on poslije srednje škole odabrao patologiju za praksu...dobra ideja! Nije baš bilo bogzna zabavno! Na primjer:
- jedna bakica s otoka se žali na bolove u trbuhu, i pita je doktor, dođe na pitanje: "Kolko često imate stolicu dnevno?" "4-5 puta!" A on:"Četri-pet puta? OOO!" (to je zvučalo kao da se divi njenoj probavnoj performansi)
- objasnili su mi što je PNEUMOTORAKS: "preko pluća ti je opna zvana pleuma, između pluća i pleume ti mora biti negativan tlak da se plućno krilo priljubi uz pleumu. Kada pukne bula na plućima, onda ti krv ucuri između pleume i krila, stvori se pozitivan tlak i krilo se odlijepi pa ne može više oscilirati. TO ti je pneumotoraks!" da, tako nekako....heh...
Zabavno je postalo tek kada nam je došao čovjek s prometne nesreće, neki osrednji debeljko u 30im godinama! Pa smo ga ja i još jedan mladi tehničar vozili na rendgen. Tamo ga slikaju sigurno 20 puta a njemu to zbog bolova sve više ide na živce. Pa da ga utješim počnem se zafrkavati s njim, kažem: "eto, išli su vaš fotoalbum raditi!" On: "AAA, prika, jebote, nazračili su me ka u Černobilu!" JA: "Je, saćete svitliti u mraku pa ćete štediti struju - bićete prava lampica!" "Zebavaj me, zebavaj!"
I kad je htio kući pa počne vikati "Doktore, iden ja ća", svako malo! I ja mu kažem da još mora dijagnozu čekati, on počne sve više psovati pa sam se morao vratiti u dvoranu da se ne počnem smijati pred njim, i počeo sam se skoro valjati tamo po podu :D
I još sam njemački prevodio na relaciji doktor - Nijemac koji se na skakanju u more razbio...
Ali toliko dosadno, odoh ja sutra na patologiju. Pa mi pucajte u glavu ako neću! U srijedu na pedijatriju, a u četvrtak na ginekologiju (Tamara, nemoj zaboraviti da sam ti termin ugovorija :P), poslije ćemo vidjeti. Od patologije očekujem da tamo nađem morbidnog, bolesnog patologa (kao u filmu "Final Destination 2") koji će govoriti o nekim tajnama i svoju dvoranu smatrati mračnim carstvom. Pedijatrija: ipak sam ja pedofil kad sam se zanimao za prvašicu :/ Ginekologija: e, tamo će mi se javiti PREDMASTURBACIJSKI smješak (eyes wide open, jezik viri vani, slina se curi niz bradu, znoj na faci, napaljen osmijeh, bljedilo)!
np Iron Maiden "Montségur" (fakat dobra pjesma!!!)
Za Tichicu: ooo ako budeš učila svirati bubnjeve osvojit ćeš me :D Fakat se tamo ispušeš! Samo pazi da ne dobiješ modricu od ludovanja....:P
I tako, još dvije slike Meg White, jedna s duuuuugim vratom, na drugoj svira. Još uvijek nisam našao neku sliku gdje ima tu punđu, ili kakvu već ludu frizuru....Ali, jedno je sigurno....uf, htio bih se razmnožavati s njom....opsjednut sam...:P :D


Da to objasnim: Angelina Jolie mi je ružna - punila si je usne silikonom iz tube s kojom se fugiraju pločice u WCu, neka si nabije glavu u školjku i potegne! Bljak! I toliko je dosadna i prosječna da si svaki mogući shit tetovira na pleća da bi ispala faca.
Na putu kući sjetio sam se jednog vica (ono, izmislio sam ga!): bio neki lik kojeg su svi smatrali njuferom, nikad mu ženska nije bila bliža od 5 metara, tko zna zašto. Sprijatelji se nekako čudovito s jednom iskusnom malom doseljenicom koja ga prije nije znala. Jednom prilikom je kod njega u stanu i slučajno mu sjedne u krilo (od umora) kad on kaže: "Oh, ti si prva koja mi je sjela u krilo!" A ona, kako se sažalila nad njim, okrene se i dade mu vruću pusu na usta. Kaže on "Prva si koja me poljubila!" Nju to potpuno napali i divlje ga iseksa. Dok poslije leže u krevetu on kaže "Oh, ti si prva koju sam zarazio sidom!" :P :D
Nemojte čudno sada gledati, jednostavno sam takav i AMEN! Odojak bubnjati....

np SlipKnoT "Interloper"
Eto maloprije je postalo službeno: glup sam! :D Ipak ne! Negoooo, išao ja sad baš u nedilju malo ranije bubnjati, sve krene odlično, Pink Floyd, Elvis, malo šteka Led Zeppelin...Dođem ja bubnjati Iron Maiden, bez ikakvih greškica, čudio sam se kako mi dobro ide!
I ONDA! Dođe pjesma "The trooper", prvi put je sviram, do druge strofe skužim ritam i taman kad lupam po prvom prijelazu PRC! Odlomi mi se glava od palice! A majku ti! I to još od one dobre, od Pro Marka, glava obložena plastikom za bolji zvuk. Sad sam očajan i želim se ubiti. Ako ima neka ženska koja se još prije tog čina želi samnom seksati pa da sretniji umrem, nek se javi :P!
Ipak neću! Inače će Meg biti žalosna :D! Evo, da se i vi možete dirati na nju, jedna slikica iz starijih dana....

Eto nešto je malena pa kliknite. Za muške: nemojte poslije zaboraviti obrisati fleke sa ekrana da to nitko ne vidi, inače ću I JA nadrljati jer kao kvarim mladost. A to vi ne želite, jeli? Postajem novi Marilyn Manson...:D
I još nešto: ako ima neka osoba neku noviju sliku od Meg (sa ludim frizom) nek se javi također, takva će osvojiti moje srce u hipu i dobit će ponudu za vjenčanje od mene...bila ta osoba muška ili ženska.... :D :P
Da i to riješimo: Tamara, ne budi sad opet ljubomorna....
Dakle očekujem da navalite prije negoli umrem, da još koju usrećim....ahahahahaha....

np Bloodhound Gang "Fire Water Burn"
Smiješna ekipa hihihi. Najbolja im je ipak "The bad touch", ali općenito zakon.
U zadnje vrijeme me malo zafrkava ovaj blog connection, posjetim dva-tri bloga a nakon toga mi ih ne može više otvarati niti mogu pisati svoje posteve. Probajmo danas! Možda mi je stara iznenada naučila rukovati kompjuterom pa je instalirala program za zaštitu svog sina od 18 godina, hvala mamice :D! Eto, knjiga za Gorana je nađena, ali sam se nešto kasno probudio pa sad moramo čekati infosajam u Zabregu da se na trgu nađemo pa ćemo izvršiti primopredaju odbjegle knjige. Možda će zbog ispunjenja našeg biblioakcijskog plana sada barem Zadarska županija u EU a mene nagrade sa tri pohotne dvojnice Carle del Ponte, oooooh. Mada, to sam već jednoj curi povjerio (prepoznat će se), nekako se u zadnje vrijeme palim na....ne Angelinu Jolie (muškasta lezba), već na....MEG WHITE! Ozbiljno! Bubnjarica The White stripesa, fakat. Kad sam ove srijede vidio spot za njihovu pjesmu "My doorbell", gdje se ona pojavljuje u nekoj super dugoj suknji i lude frizure, nisam više znao za ništa, samo sam poslije uočio nekakvu lokvetinu na podu za koju se poslije ispostavilo da je mješavina moje sline i ejakulata (bwahahaha!), ma šalim se! Toliko puknut njome ipak nisam, ali da se recimo dogodi da meni tu u Pakoštanima pokuca na vrata i pita "Phil, wanna drum with me?" ja bih rekao "Yeah, let me just take my stick out of my pants!" :P :D Prekrasna ženska, uf! Sad moram kupiti sve njihove albume (što ono sve? "White blood cells", "De stijl", "Elephant", "Get behind me Satan"...?) i sve naučiti bubnjati. Nažalost nisam na netu našao sliku njenu iz tog spota, zamijenila bi sve moje postere u sobi: SlipKnoT (radi njihovih postera sam OK! kupovao), panorame New Yorka, Goran Ivanišević, rukometaše,...
DA se malo ohladimo: maloprije sam nazvao u zadarskoj bolnici i dogovorio se da ću obavljati jednostavne poslove na hitnoj kirurgiji (tamo gdje se liječe lomovi kostiju, rane, ugrizi zmija...). Da, sjećam se još da sam i ja tamo bio kada mi je pretprošlog ljeta u sobi pao prozor na leđa (zamalo me pogodio u zatiljak gdje je centar za disanje pa bi sada bila jedna budala manje na svijetu i problem prehrane globalnog stanovništva bi bio puno manji hehe....) pa kada su mi izvlačili staklo iz rane i krpali, ali tako blesavo da i sada još imam dvije ružne oznake on my back....
I jučer sam se još šišao, najprije sam mislio kako je glupo odjebati kosu koja je rasla 6 mjeseci, ali kad sam vidio rezultat nisam žalio! Ultrakratka (barem za moje uvjete) kosa, a bradu i bafe sam fino sam uredio. Već se vidi rezultat: starije oženjene prodavačice me hvale da sam zgodan a danas kad sam kraj crkve biciklom prolazio neka se mlada turistkinja ful zabuljila u mene. Ali od toga ništa, ja se čuvam za svoju jedinu. MEG, BE MY WIFE!!! :D
Još sam par pjesama naučio: White stripes "My doorbell", Analena "Work in progress", Iron Maiden "Wrathchild", "Be quick or be dead", Oasis "Go let it out", U2 "Vertigo", RHCP "SUck my kiss", "By the way", Metallica "I disappear"...

E da, još da objasnim kako je došlo do mog nicka "Hanibal Lesić"; bio je to na početku ljeta jedan ICQ razgovor s Tamarom...

cro maggot (01:00 AM) :
ali se još nijedna nije požalila toliko o ludosti...
Tamara (01:00 AM) :
ti ćeš se u tih 7 godina na knjige dirati :-(
cro maggot (01:00 AM) :
jur nijedna na svit vila koja samnom se ne slavi jer ih lizem sve skupila...:-D
Tamara (01:00 AM) :
:-D
cro maggot (01:01 AM) :
naravno da oću...
Tamara (01:01 AM) :
hanibalu luciću jebote :-D
cro maggot (01:01 AM) :
ne Hanibal Lesić...
Tamara (01:01 AM) :
ahahaha

I što bi se reklo na kraju koncerta SlipKnoTa: "Stay sick, take care of yourself!" Pa se vidimo/čujemo/pišemo....