NOT PLAYING (unfortunately) Oliver Dragojević "Jesen stiže dunjo moja"
LJUUUUUDIIIII!!! Evo meeeee! *vrata se lupajući otvore i manijak uleti vićući*
Na vašu veliku žalost (što se tiče mog nasljedstva) sam se vratio živ i zdrav te dobre volje iz SLAVONIJE! :-) Nije bilo baš nešto ali što očekivati kada ti Ministarstvo financira dvodnevne izlete? To jest: što više putovati, što jeftinije boraviti, što više đirati u što manje dana! :-( U prijevodu: "Dvodnevni izlet Osijek - Vukovar - Kopački rit za najbolje natjecatelje srednjih škola iz prirodnih znanosti..." Ili slično. Kako gadno! Najprije busom iz Pakoštana u Zadar, tamo smo još imali neformalnu razrednu večeru prije nego li se raštrkamo po faxevima....tu smo večer bili neobično složni za činjenicu da se naš razred pune 4 godine sastojao od čvrstih, međusobno zaraćenih grupica.... po tome smo među profesorima poznati bili. Anyway, meni je bilo dobro tamo se malo napričati s frendicama i kolegicama....Obavimo i to pa sjednemo ja i frendia Dolly u bus za Osijek, u zadnji čas još dođe moj cimer od prije dvije godine....super! Što se tiče puta, za mene je bio tipičan: hoćeš zaspati očajnički i taman kad ti uspije manijak za volanom luđački zakoči i budiš se u zadnji čas da spriječiš udarac glavom u sjedalo ispred tebe :P . Kad smo stigli do hotela "Mursa", osjećao sam se prožvakan i ispljunut pa sam prespavao doručak. :-( Pa razgledavanje Osijeka...nakon toga trčim kroz cijelu Tvrđu i Gornji grad da za jednu osobu (znat će već koja je) i za sebe nabavim adekvatne suvenire (išao sam do dućana STRESS koji prodaje sve moguće od pank, rock, metal bendova...ali sam zakasnio 8 minuta). Pa ostane na razglednici. Dođe ručak: kao i obično, juha, salata, varijacija na meso i krumpire, kolačići za desert.... Pa Vukovar; to je za mene bio highlight razgledavanja: Ovčara, centar, križ na Dunavu (a na drugoj strani Srbija :D), Dvorac Eltzovih. Još toliko ruševina u gradu....i toliko komaraca da sam skoro morao trčati u bolnicu na transfuziju krvi...a ja još u maniri Jackassa bez ikakvih sprejava otišao (pa neka grizu...)...Povratak, večera,...i lijeganje u krevet jer nekakvih rock kafića nije bilo....a disko nije moj ukus.
Nedjelja: doručak, Kopački rit (malo glupo zbog kiše), ručak u Osijeku pa povratak kući,... u Zadar stižem oko 1.30, a u Pakoštane (fuj!) se vratim pola sata kasnije zbog pregovaračkih vještina na autostopu.
Vidi se da i nije bilo bogzna što....ali će mi ovaj put ostati u sjećanju zbog mojih brojnih ispada....kako je do njih došlo mogu samo pretpostavljati: očigledno su me oni srednjoškolci ispranog mozga (svi neke svoje furke tipa piercing, starke, sunčane naočale,....) zarazili svojim ludilom. Čak sam svoje eskalacije zapisao na poleđini programa....pa uživajte (unaprijed se ograđujem od njih jer to nisam bio ja već Sotona u meni koja je u međuvremenu opet iselila :D):
- moja izjava "Mogli bismo na Ovčari tražiti kosti za juhu!" (posebna isprika svim žrtvama rata još jednom :-()
- nađem dućan forneta u Vukovaru pa se naglas zapitam jel oni imaju Vukovarske fornete (TM) - s rupom od metka u sredini i bez punjenja....
- na vukovarskom groblju profesorice odrede mene da vijenac odnesem na središnji spomenik a ja izvalim "A zna se ko će!" (i sad mi je još krivo zbog toga :"()
- došla mi je ideja napraviti krvavice od komaraca....
- u WCu nekako kaplje iz vodokotlića pa kad ga idem popraviti odvalim mu gornji poklopac i jedva ga nekako opet vratim
- vidimo Titovu rezidenciju za njegove ljubavnice u Kopačkom ritu, pa kad idemo do kapelice posvećene Papi ja pred časnom sestrom bubnem "Aha, ta je bila za Papine ljubavnice!"
- kad voditeljica pita "Koji je znak Jägermeistera?" ja odmah objasnim: glava jelena s križom među rogovima, pa mi kažu profesori: "Filipe, izdao si se!" UPS! :D
- posebna priča s mojom frendicom: toliko sam je izvrijeđao svojim balinama ("Ti si kraljica sado mazoa, udri me!" / "Što se diraš po cici?" (a to je i radila - tijekom ručka) / kroz cijeli bus vičem njeno ime....)
- i GRAND FINALE: na kraju, tijekom odlaska, ostavio sam par komada stare šunke u onom prokletom vodokotliću....
I to je, mislim, bilo to! Na povratku s Tamarom raspravljam preko poruka o tome što će biti nakon faxa, pa sam došao do ovog zaključka: Ja ću biti priznat i cijenjen ginekolog koji će zbog očaja piti čisti etanol (100%), seksat ću se sa svojim starijim pacijenticama tijekom pregleda. Bubnjeve ću svirati u bendu koji nastupa na svadbama, i svirat ćemo slabo i stalno ćemo se drogirati. Većinom ćemo svirati na Tamarinim vjenčanjima jer će ona mijenjati muževe brže nego listopadna vegetacija lišće (tu je ona protestirala, upućujući na svoju skromnost i čednost, daj djevojko ne glumi :D). Na ostalim pirevima ja ću se s mladom "spolno zabavljati" na WCu. I ponudio sam Tamari da kada bude trudna, da će kod mene dolaziti na preglede. I svaki će TJEDAN dolaziti na opipavanje dojki radi prevencije raka....mislim da ona to ne MOŽE odbiti....:P :D
Eto, ako se netko osjećao napadnut mojim provalama...još jednom sve moguće isprike! Stiže i najbolji dio: moji starci su se vratili iz Njemačke (JEEEI!) i to....s ČINELAMA!!! Nema što, čim sam ujutro marendao, nabacio ih na stalke i odsvirao cijelu paletu Iron Maidena, S.O.A.D.a i malo komerca...tako dobro još nikad zvučalo...jedan euforični orgazam je ganjao drugi....ja ne znam koja bi ženska u trenutku mogla u pitanju užitka nadomjestiti te instrumente....želi neka probati? :D Još i sad me cijela desna ruka boli (ALI NE od diranja :P :D) od lupanja po rideu i crashu....znate što? Ne da mi se više pisati! Još malo komentirati ostale blogove pa nastaviti....hahaaaaa!!!!
Post je objavljen 19.09.2005. u 18:49 sati.