np The white stripes "Blue orchid"
(toliko se u bolnici događa, morat ću svaki dan pisati!)
Pucajte mi u glavu ali promašite! Nisam išao na patologiju, mada sam to zatražio odmah ujutro kod glavne sestre. Ona meni, "Ne, morate barem dva dana provesti na odjelu! Osim toga, ne bih li patologija za Vas bila malo šokantna? Tamo nema puno posla, prisustvovali biste obdukciji ako ih uopće bude!" Nema veze! Bolje je da odmah otupim na takve stvari nego da u Zagrebu sa 20 godina se na anatomiji znojim od muke. Jer, na patologiji nema frke, ničiji život nije u pitanju, sve možeš polako raditi....Ono što sam danas u hitnoj vidio nije bilo gadno zbog krvi nego zbog samog slučaja!
Na ležaju dovedu čovjeka što se zabio u staklena vrata, cijela mu majica krvava, drži ruku u zraku. Skidaju zavoje kad ono krv kao sa slapa pada. Poslije sam vidio da se tu radilo o "VENA EPHALICA" (ispruži ruku i na unutrašnjoj strani pogledaj na onaj dio lakta koji je bliži tijelu, vidiš dvije plave žile, ona koja je bliža tijelu je ta, mislim...). Toliki je šou bio da je kirurg iz operacijske sale došao, odmah "ajmo, lokalnu anesteziju!", uzme konac i kliješta i brzinski šiva. Bez ikakve panike. Priznat ću, bilo me strah! Ne zbog krvi. Ali kad sam vidio kada su na tren tehničari skidali zavoj i stisnuli venu, izleti tamnocrvena venska krv toliko da si sigurno čašu mogao napuniti. Bojao sam se da će pacijent iskrvariti (glupost, ali eto...). To više što dežurni doktor tamo telefonira još u miru, piše na kompjuteru....a tehničar govori "Doktore, gaza se puni!" - a on ništa. Još uz to pacijent počne skoro tamo spavati, kao da mu se mantalo u glavi. No sve bilo dobro i poslije pošao kući. Što sam još vidio:
- stariju pacijenticu s otvorenom ranom na trbuhu od 15 cm, gledaš i lijepo vidiš slojeve kože, pa masnog tkiva, pa mišičja.... Nije mi baš bilo gadno....
- pacijent kojem je dio debelog crijeva odstranjen i koji ima improvizirani čmar na trbuhu
- mlada pacijentica s nekakvim zadebljanjem ispod pazuha, upala od brijanja dlaka. Dosta joj je glupo bilo što je već tako, a još majka MOOORALA ući i tamo priča kako je imala cistu na dojci i ima policistični jajnik...odlična majka. Kad ju je doktor poslao na ginekologiju...od sreće se odmah udarila čelom o zid....
- prevodio sam na relaciji doktor - Njemica i suprug koja je slomila nogu....
- naučili su me da je DUYPITRENE KONTRAKTURA naziv za pojavu stvaranja vezivnog tkiva na tetivama dlana koje kontroliraju mišiće prstiju; to vezivno tkivo se stvrdnjava i prsti se ukoče što se popravlja operacijom ali se to OPET VRATI! Najs...
Vidi se da će mi to biti dosta muke AKO (ko zna hoću li) završim medicinu, štogod specijalizirao! Ali, što sam mogao osim toga studirati/biti? Zanima me još nuklearna fizika, ali to u Hrvatskoj nema budućnosti zasad - u cijeloj Europi bih jedino s time uspio u Švicarskoj, u laboratorijskom kompleksu CERN (pročitajte "Anđeli i demoni" pa ćete znati malo više o tom institutu). Da sam bio završio osnovnu i srednju glazbenu školu, probao bih se upisati na glazbenu akademiju, smjer udaraljke. No, ni to u Hrvatskoj nije nešto: godišnje prime jednoga - onoga s najvećom plavom kuvertom. Od toga i nema kruha - svirao bih kao studijski bubnjar za Thompsona, Cecu i kompaniju a dobar bend se teško nađe. Toliko mi je žao što sam interes za bubnjeve tek sa 17,5 godina otkrio, jer mi ide prilično dobro. Još me rođak u Zagrebu zove u bend jer im fali bubnjar....vidjet ćemo... Volio bih s njima baš jednom npr. u Močvari odsvirati tribute to Iron Maiden jer mi se sviđa način "lupanja" njihovog kožoderca, Nicka McBraina. Još sam naučio par njihovih stvari, uskoro mi stiže ride činela pa će to biti prava stvar!
Dobro, odojak leći - sutra opet dizanje u 5.20, bus 6.20, pa PATOLOGIJA od 7.30....ako budem bio srrašno umoran - prodrmat će me prizori.....GUD NAJT!
Post je objavljen 06.09.2005. u 23:20 sati.