Kažu, laganje ne valja, tko laže taj i krade, to je grijeh, nije lijepo, itd. Što, zar generalno? Kategorički? Kao čin po sebi?
Postoje ljudi, znao sam ih znati, koji imaju načelan problem s time da lažu: čim im se dogodi da moraju slagati, osjete se loše, ugrize ih savjest, potegne im se moralna kočnica.
Kant bi sigurno to tako tražio, rezolutno: okej je samo ono djelovanje koje bi moglo postati opći zakon. A što bi bilo od svijeta kada bismo svi lagali, kao po općem zakonu? Znači, laganje nije okej i točka!
Ama čekaj, Kante – a ako mi prilazi manijak sa sjekirom i pita me gdje mi se sakrio prijatelj, kojeg traži da bi mu odsjekao glavu?
Zašto tako jako i posebno volim ovu pjesmu? Zato što podržava laganje. Opravdanost laganja.
Nina, I can be your boyfriend
so you can stay with your girlfriend
Your father is a sweet old man
but it is hard for him to understand
that you wanna love a woman
Vidimo, ovo je laž čak ne samo opravdana u svom bijelom i benignom karakteru, nego koja već spada u kategoriju
plemenite laži.
No, ma koliko lirski subjekt znao da mu savjest nije nečista, praktički je neizbježno da je osjeti kao nemirnu (
Kafkina distinkcija iz Dvorca: između nečiste i nemirne savjesti). Motiv tjeskobe od razotkrivenosti u laži, bez obzira što opravdanoj/plemenitoj:
Your father puts on my record
He says: so tell me how you met her
I get nervous and change the subject
And put my hand on some metal object
He jokes and tells me that's a lie detector
Laganje neminovno gura u tu neurotiku zabrinutosti održanja privida. Motiv uhvaćenosti u muljaži kao situacijskog crvenjenja:
He takes out the booklet and starts reading
So I heard you're moving out next season
I say: Yeah, New York is nice that time of year
Almost as green as it is here
He says: I thought you were moving to Sweden?
Najdrastičniji aspekt je ipak treći vid opravdanog laganja: osim kao benigno te plemenito, tu je i kao:
obrambeno laganje. Ono koje se događa uslijed prvotnog pritiska – ili bismo čak smjeli reći agresije – same te osobe u ispitivanju, traženju odgovora, na način na koji ona nema pravo ili nas maltretira aplikacijom na nas svojih limita u shvaćanju. Motiv primoranosti da se naprosto
skrije sebe u zaštitu pred nekim isljedništvom. Laganje ne da bi se nekoga iz čista mira prevarilo, zajebalo, preveslalo, manipulacijom ostvarilo probitak na njegovu štetu, već obratno – da bi se sebe obranilo pred nasrtajem tog nekog.
Što vas briga di sam bio, šta sam radio? Možda namjerno lažem samo zato što pitate, istražiteljstvu u inat.
To je i motiv na kojem stoga najoštrijom postaje linija napetosti između one pritisnutosti na refleks nemirne savjesti (od strane silnica situacije i internalizacije uvriježenog vrijednosnog koda ponašanja: da je laganje no-no) te simultane pritisnutosti iznutra s vlastite strane da se ustraje u legitimnoj asertivnosti za sebe, odnosno čak samoobrani.
I zaključna riječ Nini u tom je duhu: ne daj da ti se ne dâ biti ono što jesi –
don't let anyone stand in your way...
