pero u šaci

Mi muške svinje samo čekamo da popi razdraže samosvijest ženskog svijeta: tada dolazimo na svoje.

Do jučer su nas jedino grizle i vrištale osupnuto ili barem gledale ispod oka, s nepovjerljivošću, jer za što ih smatramo, za kakve to djevojke, mislimo li da su štrace neke, a i znaju one dobro kakvi smo mi muški, samo nam je jedno na pameti i ''nemoj, još sam premlada, nije mi ni 66''. Danas će se uvrijediti ako ne napadaš, ne navaljuješ, jer stvarno nije u redu, držiš li je ti to za intaktnu i snebivajuću, valjda lažnu sveticu što se prenemaže, neku Puljićevu pulenku, želiš li joj možda odreći njeno pravo na štracovnicu, a, a?! Možda joj indirektno poručuješ kako ne pripada u registar štraca?!

Eno širokom narodnom frontom iznose u svoju obranu sve što su, s kime, kad i koliko.

Same ponosne kooperativke oko nas: blaženi kardinal Vinko, trebalo bi ga za papu predložiti, da bude ta revnost participacije svekatoličko pitanje časti!

***

Zbilja, ne bi li se moglo reći kako ova nagla, prekonoćna svepomama javnog ženskog dokazivanja vlastite bludne nastrojenosti, iz dišpeta zbog bačene anateme, znači da je crkveni poglavar posredno i nenamjerno polučio kontraefekt onome što je htio (i da bi se stoga čak smjelo govoriti o još jednom primjeru nesvjesne autosatire, lucidnosti sebi unatoč)? U napadu histerije da žene odmami od razuzdanosti, samo davši još ruke pokvarenjacima koji ih vole vidjeti čim razuzdanijima (da, da, ne laje pas zbog sela, i tako dalje, sve jasno).

Dobro, treba imati na umu da se ja ovdje tek malo igram zvučanjima koja hvatam u zraku oko sebe, kao i klišejima koji su prisutni non-stop; obložena je svaka riječ debelom korom od banane. Jasna stvar da to ne biva baš tako: kod samoproglašavanja štracama ne radi se o ponosnom isticanju sebe kao stvarno štraca u značenju drapaćoza, neke pojačane opće usmjerenosti ka bludu, nego jedino po definiciji s oltara – da se imalo seks u nevjenčanom stanju – kao sardonički protest protiv definicije. Semantičke je sive zone, međutim, sasvim dovoljno da bi je se komički eksploatiralo u sprezi s ugniježđenom disonancom uslijed generalnog stanja ispunjenog kontrastnim klišejem (osupnutošću, gledanjem ispod oka i znanjem vrlo dobro kakvi su muški). Ta je disonanca zabavna, pa je upogonjujem i namigujem: ajmo se zabavljati. Ali naposljetku ostaje na kozeriji.

A što bi u okviru slučaja predstavljalo maksimum popovskog autopogubljenja kad bismo išli biti sto posto ozbiljni?

***

U međuvremenu, kontranapadnuti se Puljić ispričao, tj. nominalno povukao (svoju prvotnu riječ), što pri bilo kakvom rezimeu treba biti uračunato.

Dobro, nitko živ nije popušio kardinalovu ispriku, pa nije potreba posebno tumačiti da je falša. Ali mi se čini zanimljivim identificirati dvostrukost mehanizma po kojem je falša. I da se suštinski radi o istoj logici kao iz – tko bi kazo – onog Hasanbegovićevog očitovanja o napadu na Tomića.

Preuzvišeni u defanzivi, odričući se vlastitog krštenja žena štracama, prebacuje ga u posrednost: uzima posturu tek zabrinutosti zbog toga što će drugi postupati s njima kao sa štracama. Ne misli – prodaje sad priču – on sam tako o njima, nego se boji što će sav svijet misliti (pa ih, toga radi, samo dobronamjerno savjetuje).

Priča je na prvoj razini bullshit već time što uvaljuje muda pod bubrege, anatemu pod dobronamjernost; kao lažnost naknadnog predstavljanja u svojstvu nekoga tko sam kobajagi ne bi mišlju i riječju (za oltarom, k tome) poduzimao ovo ''postupanje kao sa štracama'' na koje zabrinuto upozorava.

Ali što kad bismo mu, za ljubav modalne logike, privremeno i povjerovali? U redu, uzmimo da dobronamjerno upozorava – ali tko je po Vinku i tada kriv, u tom anticipiranom prizoru? Možda ovaj prostakluk koji će sa ženama ''postupati kao sa štracama''? Ne! U tome Njegova Ekscelencija ne nalazi ništa sporno. Nego će si biti same krive, s pravom će ih rulja tretirati kao lišene dostojanstva – tako glasi ta poruka. Visoki prelat, mentalnim tragom malog Hase, žene ''podsjeća na važnost odgovornosti'' za ono što rade iza svoja četiri zida.

To je druga razina zašto je isprika bullshit – istim potezom definitivno potvrđujući i prvu u identičnom karakteru.

Valjda treba biti nadpop: napraviti svinjariju bez premca, uvaliti se do samog dna, a onda čak i na to uspjeti upasti u onu formulu živog blata kad se pokušajima izvlačenja samo još više i gore zaglibljuje.