pero u šaci

Američka narodna: pita Perica tatu koliko bi nogu imalo eno ono tamo tele, ako mu proglasimo i rep nogom. – Pa pet, sine. – Ama, dragi tata – pouči ga Perica – ne bi, nego ipak četiri. To što se mi namislimo nešto zvati nogom, ne znači da to odmah i je noga.

Parabola se asocirala nekom tipu na internetu u osvrtu na meme koji je digao prašinu na isto nekim internetima.


Tvrdi tip: ne, parabola je ''silly'', otac je u pravu, a Perica je pametnjaković (smartass). Words mean things – korelacija na koju se poziva. U hipotetskoj situaciji u kojoj bismo i repove zvali nogama, definicija noge ne bi ekstremitetu nalagala obavljanje funkcije nošenja tijela suprotivo gravitaciji, nego bi se zadovoljila općenitijim svojstvom: štrčanjem van osnovnog torza. Words mean things. If tails were also called legs, the definition of legs would not be ''the things that get stood on''. It would be, rather, ''the things that stick out of the torso''.

Kako shvatiti ovdje autora osvrta?

Uzmemo li ga za ozbiljno, to bi značilo da zagovara prihvaćanje kao fiksnog momenta u kojem rep zovemo nogom te korigiranje definicije pojma noge s tim u skladu. Otac je u pravu, a sin smartass jer otac korekciju spontano prihvaća, a sin evo ne. No, što bi u tom slučaju značilo uvodno words mean things? Zastupanjem toga bio bi u kontradikciji sa zastupanjem da bi riječ ''noga'' trebala značiti razne stvari kako nam se kad namjesti.

Strukturalistička teorija elaborirala je da značenje pojma uistinu ne proizlazi platonističkim esencijalizmom direktno iz nekog skupa slova. To što piše baš l-e-g ne znači da se nužno mora odnositi na ''things that get stood on''. Moglo je pisati i drugačije, npr. n-o-g-a ili j-a-m-b-e ili b-e-i-n itd., ili je u svakom od jezika slučaj mogao odabrati drugačiju riječ za označavanje iste stvari. Ne postoji direktna, bogomdano predefinirana veza od neke stvari ili pojave do riječi koju za nju koristimo; arbitrarna je. Ali znači li to odmah da je značenje potpuno proizvoljno? Ne, naravno. Iz čega onda proizlazi? Iz relacije ''označitelja i označenog'' – tako se to akademski kaže – a misli se na naučenu konvenciju po kojoj neku riječ rabimo. Iako ne postoji bogomdana veza od skupa slova d-o-g do životinje koju prepoznajemo kao psa, svodi se na puku konvenciju – te bi logički gledano jednako opravdano ili neopravdano bilo da smo naučili tu životinju označavati primjerice skupom slova c-a-t – prisutnost onakve, a ne ovakve konvencije je činjenica s kojom treba računati. Značenje izjave ''words mean things'' sadržano je u rekogniciji te činjeničnosti. Što bismo postigli ako bismo na psa natakli oznaku mačka? Bili bismo samo zbunjeni i mi i on.


Zamislimo analognu parabolu u kojoj otac u garaži drži auto i bicikl i Perica ga pita koliko auta posjeduje ako mu i bicikl proglasimo autom. U okviru prihvaćanja tako zadane igre morao bi reći da dva, ali – očitije nego u prethodnom primjeru – radilo bi se o apsurdnom odgovoru. Riječ ''auto'' ima svoje značenje, u koje ono na što mislimo pod ''biciklom'' ne spada, a ukoliko bismo ih htjeli obuhvatiti zajedničkim pojmom, ne bi se radilo o pojmu ''auto''; za tu svrhu već postoje razne kategorije pojma ''prijevozna sredstva''.

Bilo bi stoga razborito pretpostaviti da je autor osvrta bio ironičan: ne samo zato što bi pri ozbiljnom izgovaranju bio u kontradikciji s vlastitom opaskom o riječima koje nose svoje značenje, nego i zato što bi pri ozbiljnom izgovaranju govorio teške gluposti, sam bio smartass. Konačno, nastavlja ovime: But in our world, legs are actually the things that get stood on, and dogs have four of them. Iskoristio je ironiju kao temelj za svoj stav da je ispravna shema ona lijevo, u kojoj hlače psu pokrivaju sve četiri noge – za narugati se predominantnom mišljenju da je ispravna shema desno. Ako su hlače pokrivalo za noge, a noge nisu riječ bez značenja, a pas ih, jebemu, ima četiri, onda i sve četiri trebaju biti pokrivene ukoliko ćemo nešto zvati hlačama!

Ali nije u pravu.

Dilema iz memea koristi dvoznačnost anatomskog i funkcionalnog rezona gledanja na ono što bismo nazvali prednjim ili gornjim ekstremitetima. Po anatomskom rezonu, radi se o jednome te istom kod ljudi i kod pasa; istoj točki organizma. Po funkcionalnom rezonu, na djelu je razlika: gornji ekstremiteti kod ljudi upražnjavaju funkciju ruku (njima se nešto radi), prednji ekstremiteti kod pasa pak funkciju nogu (na njima se stoji).

Teza o ispravnosti sheme desno počiva na anatomskom rezonu, na logici zajedničke bazne anatomije. Tako primjerice razmišlja Jay Hathaway koju kritizira autor našeg osvrta: ''Every dog ever seen in pants has sported the two-legged variety'', Hathaway writes. ''Try to imagine the four-leg garment on a human, or question how it would even stay up without suspenders. Unless you're contemplating it at 3 a.m., like the original artist, it is absurd.''

Teza o ispravnosti sheme lijevo počiva na funkcionalnom rezonu – hlače su za noge, a prednji ekstremiteti su definirani svojom funkcijom, dakle na psu nošenjem težine tijela, dakle pseće hlače morale bi ih uključivati: pants cover all your legs. That’s what pants do. Humans wear two-legged pants because we have two legs. Dogs, on the other hand, have four legs. Ergo, dogs should wear four-legged pants. The left image is correct, and Hathaway is wrong.

Ta mu logika ima, međutim, dvije bitne rupe. Iako je u pravu kada noge definira njihovom funkcijom i ironizira ideju da bi moglo biti slobodne interpretacije pojma, nejasno je zašto bismo uopće ovdje morali kao odlučujuću uzimati baš specifičniju optiku funkcionalne razine (da se radi o nogama), umjesto općenitije anatomske optike (da se radi o prednjim ekstremitetima). I ovo potonje je isto točno, samo se radi o različitim podešenjima okulara. Tvrdi: zato što se u memeu pita ne za bilo što, nego baš za hlače. E, ali tu li smo. Preolako podrazumijeva definiciju samih hlača! Jesu li one stvarno namijenjene tako prostoneprošireno – pokrivanju nogu? Ne pokrivaju li, recimo, i dupe, i genitalije? Bismo li bili u krivu da pokrivanje ovih intimnijih područja shvatimo kao njihovu, štoviše, primarniju funkciju od pokrivanja nogu? Nije li točno – u čemu se autor naposljetku i sam hvata – da neke hlače, kojima isto kažemo hlače, uopće neće previše pokrivati noge (tzv. kratke hlače, šorc)? Ali guzicu i međunožje hoće svake.

Znači li to da se sam priklanjam shemi desno? Ma jok, od opredjeljivanja za jedan od dva optička rezona puno je zabavnije zadržati se na humoru proizlazećem iz njihove međusobne supostavljenosti.