|
Nedavno mi se simultano kod dvije ženske otvorila šansa za nešto mutiti s njima. Problem je samo što sam i za jednu i za drugu pred hrpom svjedoka rekao, zakunio se, kako nikad ni za milijun godina ne bih ništa s njima imao (dok sam mislio da me neće ni pitati). Jer je ipak sramota pokazati se s takvim štracama pred ljudima. Jedna je umišljena a glupa i stoga predmet poruge, druga pak ozbiljnije pokvarena i kompromitirana kao flundra, ali ima velike sise. Meni nije toliko do karaktera, samo do sisa, ali nisam radi svoga dobrog glasa mogao da to tako ispadne pred svijetom, plus nisam mogao samo tako se napraviti tošo i prijeći preko onoga što su svi čuli da nikad ne bih s njom.
Dosjetio sam se rješenja: ponudit ću im da budu sa mnom obje odjednom – kao, ja to preko volje onda s njima kad su već navalile, i kao, neću onda da sam izabirem u ovoj hamletovskoj dilemi – to tehnički neće biti protivno ranijoj riječi. I jedna i druga su reagirale, a i sav svijet s njima, zgražanjem i govorenjem mi kako sam poludio, da kakve mi to kretenske ideje padaju na pamet, da neće one biti u poligamnom bludu, nisu takve djevojke. Prva je ova s velikim sisama rezolutno odbacila prijedlog, s gnušanjem. Ali ja se nisam dao smesti i inzistirao sam na takvom razrješenju zapleta. Zatražio sam: idemo se probati malo faćkati utroje; koja prva bude nekooperativni partibrejker i definitivno odbaci prijedlog, nastavit ću faćkanje s onom drugom. U jednom trenu je ova umišljena posustala, iscrpljena tim bezumljem, pa sad ona definitivno odbacila. Samo sam to čekao. Složio sam pozitivan i konstruktivan izraz lica: no, evo, vidite, što ja tu mogu, ja sam imao najbolju volju, ali umišljenica se i pokazala suviše umišljenom. Tako ću se sad moći baciti ovoj među sise, a da ne ispadne kako sam se posro sam sebi u usta – zato cijeli teatar.
Ima, doduše, ta providna točka u priči: prodajem foru da ću sa sisatom zato što ona kao ne odbija tripartitnu vezu, iako je očito da ovo što ne odbija već više nije tripartitna, a dok je bila – jednako je rezolutno odbijala; u prihvaćanju i u odbijanju sve posve isto kao ona druga... Ali ima načina i za taj problem premostiti: natjerao sam je da ona barem načelno podrži tripartitnu vezu, što god to značilo tamo gdje nas je još dvoje ostalo, pa ćemo se onda moći puno i maziti udvoje (ili učetvero, ako računamo sise). Načelnost ispred svega!
Ali nije tu priči bio kraj. Kad je umišljenici došlo iz guzice u glavu da će ispasti iz igre, rastrubila je po selu kako ipak pristaje na trojac, a meni i diskretno prišapnula kako će mi, ako se svejedno zadržimo u dvojcu, davati u guzu. Opa! To je već bila malo jača ponuda. Sise su sise, ali u guzu je u guzu, i istog trena smo si bili skroz cici-mici, pred svima se pokazali zajedno, gledali se milo i zaljubljeno. Teška srca pri pomisli na one balkone, ali njihovoj sam vlasnici morao dati do znanja kako su za nju vrata sad definitivno zatvorena i nazad više nema. Tu se onda, međutim, naš velečasni sablaznio nad guzičarskim nemoralom, bacio anatemu na moje besramno španciranje s jednom takvom, koju nikad u crkvi nije vidio, nazvao je lažljivom bezbožnicom premazanom svim mastima, a mene slijepom naivčinom i izdajicom crkve i sela. Sisata je optužila rivalku za zakulisna nuđenja, te s indignacijom proglasila svoju moralnu pobjedu: ne, ona svoje stražnje principe ne da, sa svojim se ugledom neće igrati, čista guzna rupica nema cijene! Poskrivećki mi je potom prišapnula kako će mi se i ona naguziti, samo nek potjeram cici-mici. Tu već nisam imao što razmišljati: ako je guza i tamo i vamo, onda su ipak opet sise te, a i kako ću protiv anateme velečasnog. Sisojka je možda na meti zlih jezika, ali je pobožna, uvijek u crkvi, u prvim redovima – španciranjem s njom Boga neću uvrijediti. Morao sam smisliti neki razlog zašto otkantavam cici-mici netom što joj se zakunih da ću biti samo njen... nešto se strašno dogodilo, objavih svima. Strašno, što sad strašno? – postali su jako znatiželjni. Rekla mi je neke ružne riječi – promrsih mrzovoljno, samo da ih skinem s kurca. Ali nisu odustajali, zanimalo ih je kako se odbijanje preko noći prvo jedne, kojoj sam već uvažio barem načelni pristanak na tropartitnu vezu, da bi se bilo udvoje s drugom, pa onda opet preko noći te druge da bi se bilo udvoje s prvom, ništa više ne pitajući za tripartitnost, uklapa u narativ po kojem ostajem dosljedan u nehtijenju ni pod razno udvoje s nekom od tih ženturača?
Fak, u cijeloj sam hektici zadnjih dana totalno zaboravio na to!
|
