Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
srijeda, 26.08.2015.
Nije šija nego vrat
 ''Ja sam bila šokirana da se taj genocid odvijao dok sam bila u školi. Mi smo učili samo o holokaustu, genocid u Ruandi nikad nije spomenut, a događao se dok sam ja bila u školi. Upravo je u tome problem'', rekla je američka glumica rođena u Izraelu za Independent. ''Trebamo se podsjetiti da mržnja postoji u svakom vremenu i da moramo biti suosjećajni s drugim ljudima koji su je također iskusili, a ne za paranoidno mišljenje da smo mi žrtve. (Holokaust) se ponekad pretače u širenje straha i tvrdnje da bi se mogao dogoditi još jedan'', izjavila je Portman u petak i tijekom vikenda izazvala val osuda u Izraelu. Pazi, Natalie je Židovka iz Jeruzalema, čiji je dio familije emigrirao iz Poljske u Izrael, od čega dio opet nije uspio, zaglavivši u Aušvicu (uključujući pradjeda i prabaku); vrlo teško bi je bilo optužiti za manjak senzibiliteta za dramu holokausta (ili ne znam što, antisemitizam?). Jedino kako ja to čitam je da ukazuje kako se zaboravlja da je na svijetu došlo do hrpe holokausta (sve te srebrenice, ruande, armenije...), a koji nisu izdignuti do viktimološkog statusa židovskog holokausta, premda bi također trebali biti. Ne da zagovara smanjenje svjesnosti i pijeteta za taj jedan, nego povećanje svjesnosti i pijeteta i za druge, odnosno svjesnosti da se radi o istoj stvari (kada te svjesnosti nema, dolazi do paranoidnih fenomena, kakve je sama iskusila kroz školovanje). Ali tu su je sad likovi s agendom uhvatili u mašinu: ''Dok se slažem s Natalie Portman da mržnja postoji u svakom dijelu svijeta, uključujući naše područje, njeno razumijevanje holokausta se čini ograničenim'', komentirala je Colette Avital koja rukovodi izraelskim Centrom organizacija preživjelih holokausta. ''Natalie bi trebala razumjeti da se holokaust koji nas je snašao ne može uspoređivati s drugim tragedijama, iako naša empatija nije upitna. To nije bila obična mržnja, već politika čiji je cilj sustavno brisanje ljudi s lica zemlje'', rekla je Avital. ''Ja se slažem da edukacija koju pružamo našoj djeci ne bi trebala ohrabrivati kontinuirani osjećaj vječne žrtve. Lekcije koje se mogu izvući iz holokausta su da je život svet i da bismo trebali biti humaniji. Treba učiti i o nevjerojatnoj otpornosti naših ljudi koji su se uzdigli iz pepela, izgradili svoje živote i svoju zemlju.'' S ocjenom se složio i lovac na naciste Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal rekavši za Jerusalem Post da cijeni ''redateljski i glumački talent'' Portman, ali da je njen ''uspjeh u svijetu filma ne pretvara u povijesnog stručnjaka ili stručnjaka o genocidu. Ako ona želi izraziti simpatiju sa svim žrtvama takvih tragedija, ovo definitivno nije pametan način da se to učini'', rekao je Zuroff. Ne samo da se radi o glupo i neukusno patronizirajućem diskursu, nego i s logičke strane gledano – kakva su ovo sraćkanja, zaboga? Šta sad to treba značiti: Portman da nije u pravu jer treba razumjeti kako je holokaust ne obična mržnja nego rezultat ''politike čiji je cilj sustavno brisanje ljudi s lica zemlje''? Ma daj, a po čemu to svaki genocid nije ''politika čiji je cilj sustavno brisanje ljudi s lica zemlje''? |
