Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
subota, 01.06.2013.
Ćudoredna bitanga
|
Greatest shits iz intervjua s HDZ-ovim kandidatom za dogradonačelnika Splita: Umjesto da govorite o projektima, HDZ u lokalne izbore ulazi s plašenjem naroda crvenima, komunistima, dižu se niske strasti... - Ja nikad nisam vrijeđao. Ja sam rekao da poštujem i volim stare splitske komunističke obitelji. Ali upravo su lijevi ti koji su protiv pomirenja, ocrnjuju konzervativce i nazivaju nas nazadnjacima. Baš neosnovano, jer ono oni naaaaapredni. Sad će on to nama u nastavku i pokazati... Imate li prijatelja ili poznanika homoseksualca? - Možda ih ima i među mojim poznanicima, ali to su pristojni ljudi i ne govore o tome. Radije bih se ustrijelio nego svog prijatelja pitao je li homoseksualac! A ako vam sami priznaju. - E onda su nepristojni! Što će mi govorit taj podatak. To neka drži za sebe, kao što svoj intimni život svatko treba držati za sebe. Možda bi vam i rekli, ali ih je strah jer znaju kakvu reakciju mogu očekivati od vas. - Moga prijatelja nije strah mene, ja ga grlim i ljubim kad ga vidim. Ali i ako je netko od njih homoseksualac neće mi to reći jer imaju dobar kućni odgoj. Znači homoseksualci koji javno priznaju da vole druge muškarce su neodgojeni. - Da. A vi koji javno kažete da volite ženu ste dobro odgojeni. - Slušajte. U mojoj kulturi koju poštujem, volim i ponosim se njome, ljudi ne govore o svom intimnom životu. I da, Zagora i Split su me dobro odgojili. Najvjerovatnije to čak nije potrebno nikome dodatno pojasniti, ali 'ajde za svaki slučaj: eskivirao je odgovor, napravio se tošo. Novinar cilja na dvostruki standard u kojem je ''govoriti o svom intimnom životu'' u slučaju heteroseksualca društveno prihvatljivo, a u slučaju homoseksualca nije - pri čemu je značenjska domena fraze tu jasna kao ona pukog deklariranja spolne orijentacije. Tzv. ''crvena haringa'' ili ignoratio elenchi: argument sam po sebi validan, ali korišten na irelevantan i invalidan način operira kao dimna zavjesa; neka tvrdnja koja je inače benigna i na mjestu, nesporna, čak banalna, dekontekstualiziranjem biva zloupotrebljena u mistifikacijske svrhe. Svi ćemo se složiti da nije dobar ton govoriti o svome intimnom životu ako pod time mislimo na iznošenje detalja iz spavaće sobe na krivom mjestu u krivo vrijeme. Doista me ne zanima što konzervativac X ili homoseksualac Y u društvu svojih partnera (ili si možda i međusobno?) točno čine s tjelesnim otvorima. Pozivajući se na taj pravilan izvod, naš kandidat muti vodu pravljenjem izraza lica da se o tom registru govorenja o intimnom životu radi, e da bi blagopomazao status quo dvostrukog standarda u sasvim drugom registru (a u kojem isti izvod ne bi bio pravilan). Ordinaran mutikaša, eto. (Naravno, dobro bi zaključio tko bi zaključio da je ekstaza konzervativne ćudorednosti nužno uvijek ekstaza upravo mutikašenja; prvo je bez potonjega nemoguće, neodrživo.) Zar kulturu, ako se vidi da nije dobra ili se može popraviti, ne treba mijenjati. Znanstvenik ste, a kaže se ''tko ne evoluira taj umire''. - Predložene su promjene protuprirodne i ja kao znanstvenik imam pravo to reći. Zato i jesam konzervativac, jer ne želim takve promjene. Uostalom, to je i pitanje dobrog ukusa. S takvim mišljenjem prisiljavate ljude da lažu o svojoj naravi, ulaze u brakove... - Ponavljam - ja sebe s ponosom nazivam konzervativcem. I ne lažem, znam Prirodu, pravila i zakone. Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid. A oni te intimnosti stavljaju na transparente. Stid? - Da, stid, ali ne zbog toga što jesam to što jesam, nego zato što pristojni ljudi to ne govore. Ja sam liječnik i razumijem da postoji homoseksualnost, ali to je tema intimnoga života, a ne ulice. Gay brak nije spominjao nitko u Vladi, pa je li bolje onda da se silni milijuni koji će biti potrošeni na nepotrebni referendum (ako se održi) budu utrošeni na nešto bolje. - Članovi Vlade išli su u parade koje su tražile istospolni brak. Ustav RH kaže da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod dakle ima pravo na referendum jer vlast ne proistječe od Vlade, nego od naroda. Ovo je pak ne samo mutikašino mućenje vode, nego već izokretanje naglavačke, jer čl. 1. Ustava u kojem piše to na što se on poziva svoj smisao ima ne u tome što si je izveo, nego jedino u predviđanju Republike Hrvatske kao demokracije - s građanima - a ne autokracije - s podanicima - u kojoj bi vlast proizlazila iz osobe apsolutističkog vladara. A u čl. 14 se tu i takvu građansku demokraciju definira jednakošću prava i sloboda (neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama). To znači da su manjinskim stratificiranostima zagarantirana jednaka prava i slobode kao i većinskima. Što pak u daljnjem izvodu znači da manjinska prava i slobode, odnosno sve ono što spada u domenu zagarantiranosti samim Ustavom, ne može stajati u ovisnosti o dobroj volji ili okretnom momentu većinskog raspoloženja, tj. ne može spadati u anketna, referendumska pitanja. Stoji li HDZ iza referenduma? - Stoji narod! A HDZ je naprosto stranka naroda. Može se tako tražiti da u ustav stavimo zabranu ulaska pojedinim narodima u Hrvatsku, kako bi možda željeli neki 'desniji' političari. Sigurno bi se skupilo dosta potpisa. - To su nepristojni spinovi, i time skrećete s teme! Član SDP-a s Korčule objasnio je stavove nekih jako kritiziranih desničara. A brak je svetinja i nerazvrgljiv. Hm, ali vi ste jedan brak razvrgli i ušli ste u drugi. - To je intimno pitanje koje se ne pita! Pita se političare koji tvrde jedno, a žive drugo! - Ja sam oba svoja braka sklopio u Crkvi katoličkoj, hvala lijepa! Neću više odgovarati na pitanja o tome.  Kakva bitanga, prestrašno! Što naposljetku reći na ovo? Sve bitno što sam imao već jesam rekao: ovdje. Građaninu je, veli Peter Sloterdijk, veoma stalo do toga da svoje ''vrijednosti drži visoko'', a da zbog toga ne zaboravi kako se stvari odvijaju ''dolje u zbiljnosti''. Otuda cinički smješak; obaviješteni smo; poznajemo métier; i ja sam bio u Arkadiji. Ali to nije ''naša razina''; nas se ne može lako navesti na to da zamijenimo ono gore i ono dolje. Građanin posjećuje bordel, nipošto nerado, te se tamo uvjerava o zajedničkom nazivniku između kurvi i dama, ali zbiljnost ostaje razlučena, razlike se zagovaraju.  Njihov cinički podsmijeh je tu podsmijeh prema naivnosti onih koji ne shvaćaju ovu dijalektiku: da je ideologija samo za van, fasada. Ali pritom i dalje žive stav po kojem treba propovijedati fasadnu ideologiju! Oni ju krše, ali svejedno su nominalno za nju, podržavaju je. Njihovim osobnim prijestupom nije osporen sam opći zakon; nije im pogrešno to da zakon stoji. To je u biti stav: neka druge kači! Govoreći s Bismarckom: ''učtivost do vješala''; mogu u potpunosti s jedne strane, realno-ciničke, priznavati ''ljudske slabosti'' ali s druge, idealističko-moralističke, odlučni su održavati ''držanje''. Na post sam, da odam na kraju, bio zapravo inspiriran time što se naš kandidat, osim kao ćudoredna bitanga (oh, al' i ja pleonazme izgovaram!) pokazao i kao smiješna, patetična, ridikulozna figura u tom svom katolički induciranom zagovoru ćudoređa. Na umu mi je onaj dio: ''Ni sa suprugom ne vodim neke razgovore intimne prirode, i mene i nju bi to bilo stid.'' Richard se bojao promjena, bez obzira kakvih, u njihovu braku. Uglavnom, nije htio govoriti o njima. Pogotovo nije htio govoriti o seksu. Erotika je, u stanovitom smislu, bila opasna, nedolična za njegov način razmišljanja. U tome, međutim, nije bio osamljen, zapravo mu se nije moglo zamjeriti. Kakva je to barijera prema slobodi bila podignuta ovdje? Ne samo na njihovoj farmi, nego općenito u seoskoj kulturi? Uostalom, možda i u gradskoj? Čemu zidovi i ograde što sprečavaju otvoren, prirodan odnos između muškaraca i žena? Čemu nedostatak intimnosti, odsustvo erotike? Francesca iz okruga Madison locira problem, izvrsno uvedena u isti godinama života uz svoje mrtvo puhalo Richarda: Prema tome, ako je erotika nešto suptilno, neki vlastiti umjetnički oblik, u što je Francesca bila uvjerena, onda joj nema mjesta u ustroju njihovih života. I tako se nastavlja smutljivi, lukavi ples koji ih drži na udaljenosti, dok žene uzdišu i okreću lica zidu u noćima u okrugu Madison. |
