Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
ponedjeljak, 01.10.2012.
1 / Intrigantan problem
|
Šlagvort mi je dao gospon Profa, postajući sličku o ''štovateljima Ayn Rand''.  Posrijedi je tema posredno oslovljena i u predzadnjem mom postu, u kojem sam se linkao na članak Konzervativna psiha Joshue Hollanda. Samo ćemo se sad fokusirati na jedan drugi moment iz članka. Paul Ryan, američki republikanski ''saborski'' zastupnik i Mitt Romneyev running mate, dakle kandidat za potpredsjednika SAD, u svom je programu skrojio budžet tako da ukida negativni porez na dohodak (Earned Income Tax Credit) i prepolovljuje subvencije za zdravstvenu njegu djece. Komentar Jonathana Cohna: Many millions of working-age Americans would lose health insurance. Senior citizens would anguish over whether to pay their rent or their medical bills, in a way they haven't since the 1960s. Government would be so starved of resources that, by 2050, it wouldn't have enough money for core functions like food inspections and highway maintenance. And the richest Americans would get a huge tax cut. This is the America that Paul Ryan envisions. And now we know that it is the America Mitt Romney envisions.  Holland se pita kako je moguće da ljudi daju potporu nečemu tako sumanuto okrutnom i općenito destruktivnom. Ryan's motives aren't purely ideological; he's been a magnet for dollars from big GOP donors for years (the $5.4 million in his House campaign account is among the largest war-chests for any representative this cycle). But what about the ordinary people who embrace this kind of ''screw 'em, I got mine'' ideology? How can presumably decent people on the Right – people who care about their families and their communities – appear to be so cruel? Don't they grasp the devastating real-world consequences of what it means for a society to just ''let him die''? Osim što je našao ono o čemu smo pričali zadnji put – da se konzervativni um radikalno oslanja na brze, impulzivne zaključke putem ''kognicije prvog sustava'', teško odoljevajući porivu da bezrezervno prihvati sud koji mu spontano padne na pamet (u pravilu iz okvira prekoncepcije na koju su ga emotivno navezali; u ovom slučaju: onoga što slušaju na Fox News) – Holland pokazuje prstom i na Ayn Rand, koja je bila progenitor of a sweeping ''moral philosophy'' that justifies the privilege of the wealthy and demonizes not only the slothful, undeserving poor but the lackluster middle-classes as well. Her books provided wide-ranging parables of a world made up of ''parasites,'' ''looters'' and ''moochers'' using the levers of government to steal the fruits of her heroes' labor. Ryanova fascinacija njom dokumentirana je crno na bijelo; Ayn Rand, rekao je, makes the best case for the morality of democratic capitalism. Zbog nje je i ušao u politiku: The reason I got involved in public service, by and large, if I had to credit one thinker, one person, it would be Ayn Rand.  — Ali nije me zapravo inspirirao ni Profa ni Rand ni Ryan. To je samo kontekst. Nego jedan komentator kod Profe, 'Ministry', jako dobro uočivši nešto. Možda da pristupimo temi iz malo drugačijeg ugla: meni je, primjerice, intrigantno kako to da netko sa izrazitim 'vjerničkim' ili u ovom slučaju katoličkim 'profilom' osjeća veliku srodnost i crpi inspiraciju iz filozofije koju nudi A. Rand? Gdje je poveznica, npr. Rand je notorni ateist itd. dakle poveznice nisu očigledne, površinske, plitke, na nivou etikete. Zacijelo se, dakle, radi o dubljoj predispoziciji po kojoj jedan smjerni katolik poput Ryana crpi inspiraciju od Randice? Recimo, Randica propovjeda neku vrstu vrline-sebičnosti - kako je to spojivo sa Isusovim naukom, u čemu je fora? Od kud sad sebičnost tik do katoličkih korienskih vriednosti (dobar otac, djeca, marljivi radnik, nema kontracepcije, nema pobačaja itd. - Ryan se navodno predstavlja i sve to u svom programu..) Nije li to intrigantno? Bogme je. Doista, gdje je poveznica? Proglašavam mjesec listopad na svom blogu mjesecom ovog problema. |
