Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
srijeda, 27.01.2010.
Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
|
Evo jedna slika s jednog tipičnog gradilišta u lijepoj našoj uneređenoj.  Upada li vam u oči nešto neobično na ovoj slici? Pomoći ću vam. U pitanju je mali wc u višestambenoj zgradi koju upravo izvodi jedna krupnija osječka građevinska tvrtka. Zid koji se proteže desnim rubom slike zid je između dva stana. To sivo, debelo i plastično što vidite na podu je kanalizacijska cijev. Primjećujete sad u čemu je neobičnost? Tako je, kanalizacijska cijev vodi iz jednog stana u drugi stan. Za objašnjenje će još trebati pogledati tlocrt karakteristične etaže.  Ovdje nije sporno što su klonje iz različitih stanova (jedna iz stana 34 i dvije iz stana 35) spojene na zajedničku kanalizacijsku vertikalu – štoviše, u projektiranju je iz razloga ekonomičnosti vrlo preporučljivo što više wc-a spojiti na što manji broj vertikala. Iako bi bilo čistije rješenje da svaki stan ima svoju, niti ovo nije neuobičajen ni neprispodobiv postupak. Ali ono što jest neprispodobivo je spajati dva wc-a iz dva različita stana na zajedničku vertikalu preko zajedničke cijevi! Elementarna stvar koju bih zahtijevao od stana koji kupim je da moje sranje bude moje sranje, a komšijino komšijino. Nije jasno kako je projektant ovdje zamislio da to funkcionira. Što će biti ako zbilja dođe do nekog sranja, ako se kanalizacija zaštopa ili se nešto pokvari? Kako će se znati čija je to odgovornost – stana 34 ili stana 35? Dobro, ako do sranja dođe na dionici (vratimo se na sliku malog wc-a u stanu 35) desno od školjke, onda je jasno da je odgovornost na stanu 34. Ali ako dođe na dionici lijevo od školjke, tko će biti kriv? Napokon, vlasnik stana 35 platit će ceh u oba slučaja, bio odgovoran ili ne. Zamislite da ste kupili stan 35 i ni ne sanjate što se krije ispod žbuke u vašem malom wc-u, sve dok jednog dana ne saznate da vaš prvi susjed slučajno ima običaj, štajaznam... utapati mačiće u wc školjkama, s dodatkom da zbog tog nastranog hobija neće on morati razbijati svoj pod, nego vi svoj! Čak i pod (vrlo nesigurnom) pretpostavkom da vam nastrani susjed prizna štetu i pokrije troškove – kome trebaju takva neugodna iznenađenja i inkomodacije u novom stanu? Kakve su to neslane šale?! Ne zaboravimo da se stanovi danas kupuju skupim, lihvarskim kreditom na 30 godina kojeg se naposljetku vrati u trostrukom iznosu – u prijevodu, kupuju krvlju, stan je kod nas danas za onoga tko ga je kupio najozbiljnije moguće pitanje, pitanje života i smrta, s tim šale ne smije biti. Iz kojeg razloga su naši građegovnari ipak odlučili to tako izvesti? Čini se: zbog uštede nekoliko dužnih decimetara po etaži najobičnije cijevi za govna. Drugog objašnjenja nema. Velika firma s velikim profitima, koja sirotinji masno naplaćuje svoje jednostrano orjentirane i kao nogom projektirane kokošinjce (još jednom baciti pogled na tlocrt), a kokošare oko komada plastike. Čak toliko su jeftini da se ne libe loviti u mutnom i potencijalno stručno kompromitirati zbog takoreći šake kovanica. Ovo konkretno kokošarenje sam dokumentirao ne toliko radi njega samog koliko kao egzemplarni slučaj kako u lijepoj našoj uneređenoj funkcionira građevinski biznis. Jedno retoričko pitanje za kraj: kad znamo da su spremni prodati se bez ostatka ovako na malo, koliko li im tek možemo vjerovati da su od integriteta tamo gdje se barata velikim apoenima? |
