Moj posljednji blog iz Kanade, budući da ovaj tjedan odlazim. :(

Ležim na kauču s MacBookom u rukama koji sam kupio ovdje za upola cijene od hrvatske. Općenito tehnologiju, aute, odjeću i mnoge stvari u Kanadi možeš kupiti puno povoljnije nego tamo. Uz višestruko bolje plaće nimalo me ne iznenađuje konzumeristički kapitalistički način života. Mali se broj ljudi stoga zamara tuđim problemima; što je s jedne strane odlično, dok s druge strane zna biti i loše (u smislu konformizma i odbijanja prihvaćanja skromnosti za globalno dobro). Mislim na kritiku kapitalizma i odnos prema manje uspješnim zemljama, ali to je druga tema i nije osobina svih Kanađana, već samo nekih, mahom konzervativnijih. Stoga, pustimo to za sad. Možda napišem blog o konervativcima, nafti, kanadskom dolaru, fraktaciji škriljevca, okolišu i kapitalizmu nekom skorom prilikom...

Ottawa je, prema riječima Torončana :) "dosadan grad". Pretpostavljam da se pritom referiraju na noćni život, barem zimi. Za one koji ne znaju, Kanada je dvojezična zemlja, premda je francuski službeni jezik jedino u pokrajini Quebec. Stoga je, zbog prijepora između frankofonog Montreala i engleskog Toronta, kao glavni grad Kanade izabrana upravo Ottawa, taman negdje na pola puta, premda je manji grad od oba. Kao fol, dvojezičan je, ali se engleski koristi puno više (pssssst, nemojte reći Francuzima, ionako žele referendumom odvojiti pokrajinu Quebec od Kanade). U Ottawi živi manje od milijun stanovnika. Vrlo je organiziran i uređen grad, a to me, kao i drugdje u Kanadi, potpuno oduševilo.



Grad je toliko planski uređen da postoji čak i ograničenje na visinu gradnje zgrada. Zato nema ogromnih nebodera poput ostalih gradova. No, nemojmo se zanositi napuhanim pričama o prevelikoj organizaciji poput nekih koje sam čitao i govore kako "u Kanadi nema bljuzge po ulicama" i bla-bla. Ima bljuzge puno više nego u Hrvatskoj. Slabo je ikoga briga za puno snijega. Snijeg je po cesti, pločnici su često zakrčeni nakupinama snijega i nikoga nije briga. Upravo kako i treba biti jer su ljudi puno opušteniji. Prošao sam velike kanadske gradove i nigdje snijeg nije počišćen kako neki Hrvati maštaju. Ipak, ljudi u redovima čekaju autobus, službenici za šalterima rade svoj posao, sustav funkcionira. Ljudi su u potpunosti smireni i strpljivi, svugdje se poštuje red, pravo prednosti, ali i strpljivost prema sporijima.



Baš smo dosta zadnjih dana puno pričali o ovdašnjoj policiji. Svi su sugovornici tu i tamo zaustavljeni od policije. Nitko nije platio kaznu za prebrzu vožnju. Nigdje nema kamere ili "zasjeda" zbog brze vožnje. Ako te policajac ulovi da prebrzo voziš, osobito ako nisi kažnjavan, dobit ćeš usmenu zamolbu da ne juriš toliko. Ako si pak pijan, druga je pjesma. Ako si bezobrazan, pijan, ako bahato odgovaraš policajcu, ne daj bože da se pozoveš na neko poznanstvo u smislu svojeg bivanja "iznad pravila", dobivaš lisice na ruke i u ćuzu. U ovom sustavu nikoga ne zanima tko si ni čiji si. Ako si kriv, kriv si! Predivno i pravedno. Policajci su svi, doslovno svi, u odličnoj formi, i svi su prilično pametni i obrazovani. Svi u policiji imaju odlične plaće, a da bi uopće postali policajcima moraju imati dobar prosjek u školi, moraju imati određeni broj sati dobrovoljnog rada za zajednicu ili potrebite, moraju proći testove inteligencije i psihotestove i pokazati se na svim područjima. Kakva razlika od nekih balkanskih primitivaca bez pameti, osjetljivosti i izvan ikakve fizičke spreme. Ovdje su murijaci mahom nabildani ljudi dobre volje koji ti pristupaju otvoreno i spremno za pomoći. Svim su ljudima s kojima sam pričao pojmovi nepotizam, reketarenje, ucjene i mito potpuno izvan konteksta prihvatljiva ponašanja i nitko se ne može prisjetiti nekog primjera kada se takvo što dogodilo. Događa se u politici, rijetko, i takve greške se sankcioniraju doživotno, a povjerenje se može izigrati samo jednom. Uviđamo li kakvu razliku u razini civilnoga napretka?



Još je jedna genijalna stvar ovdje, koja će mi prilično nedostajati u Hrvatskoj. Ljudi te nikada neće pitati (osim ako želite raspravljati iz radoznalosti i doznati nešto više) koje si religije ili koja ti je politička preferencija. Ako ne želiš razgovarati o politici ili religiji - ne moraš uopće! Sumnjam da uopće znaju nabrojiti puno svojih političara. Sustav funkcionira i ljudi imaju svojih briga i preokupacija. Kanada je kulturološki puno raznovrsnija od Hrvatske i ljudi se uglavnom druže sa sebi sličnima. Bijelci su tako s bijelcima, crnci s crncima, ali ako si dobra osoba, svugdje si prihvaćen. U Torontu sam se tako prvo nalazio s jednom Ukrajinkom pa sam brijao s istočnjacima, a poslije s crnkinjom i družio se s crncima, uglavnom s karipskog područja. Ukoliko si otvorena osoba, svudgje si dobrodošao. Zajebancija i humor. Odlična stvar za upoznavanje drugih kultura. Ottawa je pak, za razliku od Toronta, daleko više bjelački grad prema prosjeku rase stanovnika. Kao i u svim kanadskim gradovima, sve je puno restorana svih mogućih svjetskih kuhinja.



Svaki je kanadski grad specifičan po nečemu što ga najviše razlikuje od ostalih, a za Ottawu kažu da je to grad sportova i vanjskog aktivnog života. Upravo zato mi se i najviše sviđa! Pušači - ako mislite dolaziti u Ottawu, neće vam biti ugodno! Živjela Kanada! Nema pušenja nigdje u zatvorenom prostoru, zabranjeno je čak i na dosta vanjskih prostora, od ulica, parkova, stanica... Zato je nama nepušačima ovo raj! A gotovo nitko ne puši. Štoviše, kad bolje promislim, nisam upoznao nijednog pušača iz Ottawe. Upoznao sam puno osobnih trenera, rekreativnih hokejaša, atleta, cross-fittera, biciklista i ostalih sportaša. Grad je izgrađen na principu puno zelenila i otvorenih prostora, nema skučenosti. Imaju najveće svjetsko klizalište Rideau Canal, koji je pod zaštiom UNESCO-a, dužine 202 km. To je ustvari kanal gdje se smrzne voda i kad je par tjedana vanjska temperatura ispod -10 do -15 stupnjeva, ispeglaju led i otvore klizalište za javnost. Besplatno. 0-24. Plaćaš jedino najam klizaljki ako trebaš, ali većina mladih Kanađana imaju svoj par klizaljki. Premda je Ottawa prilično zamrznuta u zimskom periodu, s temperaturama do -30 (i niže), preko ljeta je temperatura +30 (i više) i grad je prepun svih mogućih aktivnosti - od kupanja na jezeru do svih mogućih vanjskih sportova.



Imam toliko toga što bih još mogao napisati i reći, ali obećao sam samome sebi da ću ove postove držati što kraćima. Napisat ću samo najbitnije stvari. Pa, eto, po mojem skromnom mišljenju i iskustvu, ovo su najbitnije stvari što se tiče Ottawe. Hrana, kultura, muzeji... Sve ću to nekom drugom prilikom. Vrijeme je da se bacim na učenje jer me odmah po povratku u Hrvatsku čekaju ispiti.



Kanadi ću za sada sa slomljenim ligamentima ramena (posljedica mog jadnog pokušaja hokeja) reći samo doviđenja jer se sigurno mislim vratiti. U posjet ili zauvijek, ovisi o mojoj odluci nakon završetka fakulteta. S obzirom na ovo predivno iskustvo funkcionirajućega sustava i odmaka od hrvatskog trabunjanja o komunistima, religiji, mafiji ili imigrantima, ipak bih rekao da je vjerojatnije da ću se preseliti. No, o tom potom - ljubav je najvažnija stvar u životu: možda se zaljubim u Hrvatskoj i baš me briga za sve. A možda dođem s njom ovdje. A možda je nađem kad se vratim u Kanadu. A možda su u šumi...

Oznake: ottawa, Kanada, sport i zabava