Svitanje na otoku...
Dogodilo se da bi se dogodilo vrijeme razlistavanja ljepote… dogodila se još ne razotkrivena kozmička tajna… dogodilo se zakon zlatnog reza da bi se dogodila prostornost zagrljaja mene I mene u meni… I tebe I tebe u tebi… dogodila se ljubav na postelji prepunoj latica zaostalih iz oluje ruža… rodio se prvi biser u niski koja nas je usidrila u zavjetrini zbilje… iz drevne vizije su izranjale konture sanjane zemlje… zemlje smješka… zemlje sretnih ljudi… iz dodira pjeske I pjene je izranjala prvotnost bdijenja u snu … u krstionici vječnosti je zablještala Fontana svjetlosti… slovkala tvoje ime imenom zdenca života… rodio si se pitom u panorami kršne čvrstine… rodio si se da bi titraji zlaćane spirale dotknuli vretenicu moje nutrine… došao si tišinom sunoćja i tihovanjem jutrenja… zaoblio krug života u kuglu snovitosti…
I lebdi naš biverzum Svemirskim bespućem… plovi rijekom bez povratka ta galija prepuna začudnih vrijednosti… krstari razcvjetana svijest morem osjećanja… osjećam uzbibani život i smirujući san među laticama… nezaustavljivost prvih titraja, njihovo širenje, njihov zamamni ritam… vrtloženje duplog helixa u kovitlacu sretne budnosti… susreli smo se da bi osmislili tajanstvenu šifru božjega genoma… da bi iz geometrije božanske iskre, iz stvaralačke misli zasjalo ognjilo ljubavi…
I blješti suncem obasjana istina bez početka i bez kraja… gori vječna vatra, šire se plameni jezici… umijeće utjelovljenog uma… njegova geometrija… jedina postojeća apsolutnost u promjenjivoj prostornosti naše vremenitosti… događa se život tako jednostavan i lijep…
Svitanje na otoku... galeb slijeće na hrid, cvrčci se bude... rađa se mladi dan...
Dijana Jelčić
Oznake: zadarski kanal, ošljak, kali
|
