U savršenstvu kruga otkrih nesavršenstvo nutrine, u simetriji iluzije nesimetriju stvarnosti. Sectio divina mi darova ljepotu istine. U vrtloženju zlatne zavojnice vidje izranjenje Nautilusa, ruža, suncokreta, kovitlanje oblaka, kapi kiše, izvora, potoka, rijeka i mora. Promatrah nastajanje svijeta, živjeh neživot u pustinji osjećanja, osjećah se kao usahla Jerihonska ruža. Pustinjski vjetar je kovitlao čežnju, raspršivao želje, gomilao oluje.
Postadoh sanjačica prostora, pustolovka vremena i postojanka zbilje. Trojstvo opsjene me vodilo putevima nepostojećim na zemljopisju.
Hodala sam stazama uma, zaustavljala se u cvjetnjacima osjećanja, na rubovima osjećajnih polja brala makove i ispijala opijum njihove nutrine.
Prognani iz polja plodnosti makovi svojom ljepotom omeđuju žitnicu budnosti, zatvaraju obodnicu jave, stražare na dverima snovitosti i omamljuju trezvenost. Omamljena prođoh kroz vrata mjerljivog vremena i uđoh u njegovu nemjerljivost, u carstvo trenutka.
Začudnost njegove prostornosti uspavljuje vanjska osjetila, omamljuje Demokritovu tamnu spoznaju i zrcali svjetlosnu dimenziju neistovremenosti. Na sceni se događa zagrljaj čestice i vala, igra pjeska i pjene, poezija prasikonskih oceana. Na žalu porijekla se otvara bisernica. Vizija Venerina poroda obznanjuje rađanje života.
Ponekad je dobro vratiti se u pustinju iz koje se uzdigo bogočovjek i slijedeći njegove korake oslobađati se pustinje osjećanja u sebi... preživjeti padanj pod križem... oćutiti svitanje nove svijesti.
Prelamanjem svjetlosti u zrncima uma, na obzoru svijesti tek ozrcaljena silueta ljubavi.
Oćutih cvjetanje pustinjske ruže, u pješčanoj oluji osjetih tvoju blizinu.
Bila sam eremit, došao si i izveo me iz špilje u kojoj nazirah tek siluete stvarnosti. Postao si moćnik moje zrelosti i poveo me ovozemaljskim putevima stvarajući poeziju zbilje.
Dijana Jelčić
TANKA ZA DIJANU - IZ "NA OBZORU SVIJESTI..."
pustinjski vjetar
pustolovki vremena
kovitla čežnju
iz poezije suza
cvjetaju osjećanja
Vida Herga za Dijanu, 19.02.14.
Dijanin tekst Na obzoru svijesti vrvi izrazima koje još nisam nigdje srela i zato sam došla na ideju da se malo poigram i na njeno i svoje zadovoljstvo napravim ovu japansku Tanku
početna fotografija... Vitruvijev čovjek u krugu i kvadratu... Vida Herga i moja malenkost... večer poezije Pod starim krovovima.
