Uzlet ka početku...
Kao lastavica
savih gnijezdo
u utrobi sjećanja.
Vraćam se
u kolijevku srca,
u načelo vremena,
u zgusnuće do ćelije.
Osjećam bujanje,
samoostvarivanje,
proces pretvorbe
u svjesno biće.
Rastem,
plešem tango eona,
ritmom krotim kaos,
klizim kroz tisućljeća,
uzlijećem ka početku.
Rađam se,
anđeo čuvar
me dahom istine
uvodi u dolinu suza,
budi usnulo sunce,
odvaja noć i dan,
iskri svitanje.
Ljubav pruža
meke dlanove,
grli me
i cjelovom ushićenja
slavi moj ulazak
u život.
Dijana Jelčić
Oznake: utroba majke, ljubav
|
