Ukoričen san...
Čitati najnoviju Dijaninu knjigu Mostovi pod kojima se budim..., znači sve dublje zalaziti u svjetlosni labirint. Ono što srce jest životu, to u biti Dijanina riječ nastoji biti poeziji. Srce ne odustaje od ljubavi, bez obzira bili mi u snu ili bili budni, bili ubojice ili sveci, starci ili djeca – srce naše ne odustaje od nas. A srce Dijanine ljubavi jest njezin dragi. Dijana je oko, a dragi sjaj oka. On je izvor, a Dijana je jeka. On je poezija i nadahnuće, a Dijana odsjaj toga nadahnuća. Zaštićena ljubavlju svojega dragoga Dijana se ćuti između duše i tijela, između svjetla i tame, između šutnje i Chopina.
Znajući da ljudsko srce i s premosnicom može osjećati i pisati stihove, njezina riječ teži biti bar atomom kozmičkog srca koje i vidljive i nevidljive svjetove na okupu drži i koje ništa zamijeniti ne može.
Ćuteći se zaštićenom i voljenom u zagrljaju svojega životnoga izabranika, Dijana može sebi priuštiti luksuz one uzvišene Sokratove misli: Ljepši je zanos koji dolazi od bogova, nego li razbor koji dolazi od ljudi.
Iz takvoga sna pjesnikinju može probuditi samo miris kave i osmijeh njezinog voljenog.
U Zagrebu, 14. veljače 2014.
Enes Kišević
Ukoričen san...
u lazuru noći, u provaliji sna
lucidnost bdijenja razotkriva
misteriju podsvjesti.
Iluzionista, u odori tmine, skriva tajnu,
iza suhozida sna, tvojim osmijehom,
zaluđuje snenost.
U razvalini mraka privid
osamnaest crvenih ruža
i zaleđena sjećanja.
Vrijeme bez pomaka,
entropija trajanja,
misao zaustavljena
kolapsom stanja,
neizračunjivost
u reljefu pamćenja.
Gušim se
u zaobljenoj panorami
prohujalog vremena,
nazirem tugu
u zatvorenom sustavu
razbijenih zrcala,
moje umnoženo lice
bez osmijeha.
Izronio si iz privida,
razgrnuo zavjesu zablude,
odagnao prodavače magle
sa vrata vremena,
ugasio lampu
tugaljivih sjećanja.
Čekanje je ružna riječ,
šapnuo si.
Besmisao u traganju za smislom,
odgovorih.
Tvoje oči
osvijetliše put ka budnosti,
tvoj lik
nad posteljom svitanja
objavi kraj iluzijama.
Iza pejsaža jutrenja sjaj Danice,
svjedočanstvo Venerine putanje,
poveznice sutona i svitanja,
dokaz vjekovanja
ljubavi.
Dijana Jelčić
Oznake: ukoričen san
|
