Radujmo se...
Elegantna kao crna pantera tiha noć uranja u panoramu srca. Teške od zvijezda vise ruke neba nad prozorom. Zlaćana spirala me dinamikom misli odnosi u zavjetrinu sna. Ćutim simbiotsku povezanost u simetričnoj asimetriji ljepote. Osluškujem tišinu i čujem glas vječnosti.
Rodit će se ljubav.
Bezriječje uzburkava tišinu, budi usnulu vodičicu ka hramu na obzoru lijepih privida. Na dlanu vremena svjetlost ucrtava staze ka proročištu sudbine. Tišina puca, čuje se žubor rijeke nevraćanke. U poeziji kapi vizija Kairosa. Poželjeh izreči molitvu, ali nedostaju mi riječi, nema ih u vokabularu vremena. Do sluha dopire anđeoska muzika.
U badnjoj večeri blagoslov srca, život ispisan u vodi, u zemlji, u kamenu,
utkan u legende, sjećanja i uspomene.
U mirisu naranči, cimeta i vanilije slike djetinjstva, sreća ubrizgana u pamćenje.
Na stolu pšenica, u plamu svijeće tajna početka.
Ponoćno zvono objavljuje kraj došašča.
Na horizontu svitanja privid kontemplativnog puta ka žitnici sreće. Zrela je za žetvu drevnih snoviđenja.
Iz zlatne krune ponoćnog sunca se šire mirisi tamjana i smirne. Utjelovljujem nebesku tajnu
i zlaćanom se niti ponovo sidrim u zbilji.
Pozdravljaju me Clownovi i Anđeli, simboli radosti i veselja.
Radujmo se!
Neka danas bude dan sreće... neka takav bude svaki dan.
Dijana Jelčić
 Oznake: badnjak, tiha noć, Božić
|
