Plesačica s pticama...
Život je san iz kojeg se budimo umirući.
Virginia Woolf
Pjesnik odlući oslikati svijet. Riječima crta pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde i ljude. Pred smrt otkriva, njegov opjevani svijet je preslika njegova lika.
Moj san je Arkadija oslikana osjećajima i mislima. Iza spuštenijeh trepavica živim život na obzoru vječne svjetlosti, u svijetu satkanom od osjećajnih struna i misaonih niti, u ideokinetičkoj iluziji vječnosti.
Promatram odraz odlaska davnog ljetnog suncostaja. Prisjećam se, vizija se preobražavala u siluetu plesačice s pticama.
Zavoljeh taj pričin zatočeništva u maštarijama. Noć se širila oblikujući prostornost prisnosti, pogledima smo tihovali dijalog o ljubavi.
Plesala sam s pticama...
Bio sam vjetar u tvojoj kosi...
Hodao si mojim tragovima…
Sanjala si moje snove… krala si mi dah…
Govorio si mojim jezikom…
Tragala si za izvorom ljepote…
Tragala sam za fontanom sreće…
Skrivala se u misli o njoj…
Tražila sam je u sutonima…
Bdijela je u tvom srcu…
Sretoh je u tvojim očima…
Ona je zrcaljenje Sunca u krajoliku duše…
U tebi…
U meni?…
Osjećaš li je?…
Zavodiš me pitanjem…
Čekam odgovor…
Zlatna hostija širi svoj sjaj,
predaleko je… vatra je u tebi…
Bijela ptica zoblje zvjezde...
Na vrhu planine bijela svjetlost,
prelama se u prizmi svjesti,
oslikava carppacio svitanja...
rađa se mladi dan...
Na prozoru gugutka...
Sanjam život!
Dijana Jelčić
fotografija... Matijaz Cater
slika... Salim Ljuma
Oznake: Virginija Woolf, svijet, život, ljubav
|
