Ponoćni ekvinocij...
Menschheitsdämmerung Kurt Pinthus
Leksem Dämmerung posjeduje svoje perifrazom opisano značenje: der Übergang vom Tag zur Nacht, von der Nacht zum Tag. Dakle, »prijelaz iz dana u noć, iz noći u dan«. Opće hrvatsko značenje bilo bi dakle »i sumrak i osvit«, »i večernji suton i praskozorje«. A složenica iz Pinthusova naslova veli istodobno i više: »i suton i osvit čovječanstva«...
moglo bi se reći, da je Pinthusov Sumrak/osvit čovječanstva u hrvatskoj književnosti bio »dobro ugošćen« putnik-namjernik. Izraznom je stranom pripomogao izoštrenju ukusa jednoga od genijalnih mladića, a sadržajnom stranom širokoj panorami pojava što ih je jedna razantna kritička svijest znala podvrgnuti aktualnom rasporedu duhovnih stvari.
Ante Stamać
http://www.matica.hr/vijenac/224/dan-i-noc-noc-i-dan-13763/
Sunoćje nad morem je bilo veličanstveno, budilo nadahnuće. Noć je trajala uspomenama… bila je prepuna kobaltnih sjećanja uskovitlanih razmišljanjem o svrsishodnosti života… razgovorom o esenciji, o bitku mudrosti… pretakali smo transcendentno u iskustveni dijalog… željeli hipoteze osmisliti razumljivim tvrdnjama…
Ti uvijek unosiš mir u kaotičnost mojih misli… izvlačiš me iz utrobe svemira i vraćaš na zemlju… osmijehom mi daruješ sliku idealne stvarnosti… pronalaziš slabe točke u mojim principima… nježnim izričajem me prisiljavaš na odustajanje… zavoljela sam naša misaona sučeljavanja… hrane prohladne večeri toplinom međuriječja… neopisivošću osjećanja… divim se tvojoj deskriptivnosti… tlocrtima arhitekture tvojim argumenata… snazi tvog izričaja… slušam i učim govorništvo… tvoje razlaganje činjenica… tvoju mirnu srčanost…
Tragovi noći ostaviše trag u mojim osjećanjima… prostor je prepun neizrečenih riječi… blješte u kao zvijezde na nutarnjem nebu… kao naslućujuće ideje u mreži pamćenja… ljubav se širila baršunastim svodovljem i bila svjedokinja našem misaonom mahnitanju… volim noći prepune priča ni o čemu… priča koje u sebi kriju bitak zajedništva… priča kao putokaz na putu mene k tebi i tebe k meni…
Često se susrećemo na rondou suprotnosti… između sunoćja i svjetlozorja, u ponoćnom equinociju… u prelamanju dana u dan… na anđeoskim stazama… u kružnom toku vjerovanja u ljubav… u opatiji zanosa…
Na usnama lepršaju riječi… neizgovorene… utkane u san… u dušu univerzuma… u srce vremena…
Između sunoćja i svjetlozorja još uvijek nedovršena priča o tebi i meni...
u davno opisanim titrajima dušograda i srcograda...
priča piše sama sebe iz nas o nama...
Dijana Jelčić
fotografije... Tomislav Veić... dodir dana i noći... Tihomir Franov... svitanje nad morem...Oznake: sunoćje, svjetozorje
|
