Tiha noć...
Dogodilo se onoga trena kada je zvijezda repatica najavila rođenje Bogočovjeka, kada smo otkucajima srca počeli odbrojavati vrijeme, kada je Ljubav odjenula odoru ovozemaljskog života i pozvala nas na slavlje osjećanja osjećaja. Nebo je otvorilo oči, beskrajem su zaiskrili dragulji, svaki titraj šapuće o sreći, daruje svakoj duši tajnovito znamenje, tišinu tišinom ogrnutu, iskričavu svjetlost ozrcaljenu u plamenu vremena.
Božanska iskra, nebu okrenuta, čovjekom probuđena, zvijezdom padalicom pozdravljena, pastirskom pjesmom dočekana, sjajem zlata, mirisom tamjana i smirne oplemenjena, ponoćnom tišinom i zvucima orgulja slavljena. Ona je svijetlost prestrašenima, svijetlost tek rođenima, smiraj umirućima, melem ranjenima, pomilovanje optuženima, spokoj tugama, sreća nesretnima, ljubav neljubljenima.
Betlehemsko svijetlo je na svom dugačkom putu od početka vremena prešlo milijarde svjetlosnih koraka i bilo putokaz zalutalim putnicima, zvijezda vodilja ka jaslicama smirenja, ka njedrima spokoja, ka izvoru začudnih osjećaja, ka rađanju ljubavi. U kaleidoskopu snova promatram kako nestaju tuge, nesreće, bolesti, uskrsnuće Lazarevo, rađanje ptice iz očeva pepela, gledam spasenje brodolomaca, vidim ozdravljenja oboljelih od mržnje i zle ćudi, vidim poniznost onih koji nisu znali praštati, vidim svijetlo nad svijetlima i tonem u zagrljaj vječne ljubavi.
Trenutak zaustavljen u vremenu, privid prauzora, znamen postanka.
Na prstima djeteta koraci zrelosti, drhturi bojažljiva mladica na vjetru vremena, sjeća se ranih snova.
Poljubio si me pod imelom, obranio od Falstafa, lažljivaca, iluzionista, prodavača magle. Odveo na žetvu plodova
apolonizijske zbilje i dionizijskih snova.
U tjesnacu zbilje čujem zvuk cjelova, nadilazi sluh, isprepliće se, nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva blistavu odu dolazećim blagdanima svjetlosti.
Sretan vam Božić
Dijana Jelčić
Oznake: Sretan vam Božić
|
