Ljudsko srce je veličanstveno djelo prirode, izvor i ušće najsvetije ponornice univerzuma, sveti Gral koji nam život daruje, svojim ritmom načelo našeg vremena zapisuje.
Podigni svoja nevidljiva jedra
galijo puna skrivenog blaga,
zaplovi oceanom sanja,
uplovi u ljepotu naših
zagrljaja.
Osluhni šaputavi lahor opsjenara,
probudi osjetila snom uspavana,
podigni sidro iz sretnih njedara,
povedi me valovima ćula,
mene lutalicu i sanjara.
Povedi me u tek naslućene daljine,
među tužne i nesretne sudbine,
i budimo vrtlog putovanja,
zagrljaj životne miline,
sretni nesretnima
darujmo dijelić
naših sanja.
Srcem srcu šapćem, slijedi krik uplašenog galeba, ponudi mu gutljaj ljepote. Rastjeraj oblake tuge nad hridima ljudske strahote. Suzama nutarnjeg neba gasi žeđ ožednjelima, žednima u pustinji nespoznate ljepote, tragačima bisera, što cijeli život izvan sebe sreću traže. Vrati ljepotu osmjeha onima što otrovani strahovima, od sebe samih izgubljeni, pučinom života nesretni lutaju. Osuši suze na njihovim obrazima, gorke, nezaustavljive suze koje i bisere u crni prah pretvaraju.
Srce ti kaležu sreće,
ti čudesna galijo dobrote
usidri se u njedrima ljepote,
budi oaza u pustinji bez snova,
žeteoc žetvi neodživljenih izazova,
srce tužnom srcu u osjećajnoj pustari.
Srcem srcu šapućem baladu srca za sva luda i treperava srca na svijetu, za sve sretne i nesretne živote i zahvaljujem srcemsrcu za moju sretnu istinu o životu !
