Ljubavno pismo... sinki pokušaj
Ljubavi,
ćutim moć vrtloga vretena vremena. Osjećanja pretvara u dragulje, san u stvarnost, stranaca u znanca, demona u anđela, bijelu pticu u Jonathana. Lebdimo nad Hesoidovim vratima pakla, uzlijećemo ka suncu, letimo u beskraj, ka vrhu svijeta. U očima umiljatost nutrine, blagost u pogledima.
Orgulje vjetra skladaju sonatu davnih snoviđenja.
Nadlijećemo brdo tuge, oblijećemo oko orkanskih visova boli, zobljemo zvjezde, slažemo ih u kolajnu kojom se sidrimo u oceanu sna. Vidim romor valova, čujem miris pjeska i pjene, dodirom ih slijevam u tvoje paperje meko.
Srca zaboravljaju otkucaje, mjenjaju ritam, pamte emocije, titraju načelom našeg vremena.
Volim te Jonathane moj.
Tvoja Galebica
autorica fotografije... @LastavicaOznake: sinki
|
