Porod boga sunca...
IZ SPOMENARA
Draga Dijana!
Cijelog života istinu zbori,
jer to te pravom ženom tvori;
ako hoćeš takva biti
ne trebaš se ni pred kim kriti
Tvoja Nona
Sarajevo, 24. XII. 1958.
...i ja danas tražim istinu: moju, tvoju, njihovu. I što mi se bližom čini, nestaje u legendama
o postanku, u sjaju Babilonskih zvijezda, u slovima tabule smaragdiane, u trku bika s Europom na leđima, u ljubavi boginje mjeseca i boga sunca.
I čini mi se, tu je tek onda kad je ne dodirujemo.
Teorije zavjere, riječi i djela, okrutnost predaje.
Semiramida, napušten božanski porod,
golubovi mu udahnuše ljubav. Ona porodi dijete sunca.
Na oltaru Europe vizija kule Babilonske...
Je li nam Bog ponovo pomiješao jezike?
Prauzor trojstva utkan u vjerovanje, dvanaest zvijezda,
aureola svetosti, sunčana kruna u kosi
majke vremena.
Ljubav je sloboda, ubrizgana u genom tuguje nad tek
naslućenim osjećajem.
Srebro se prosulo nebom, padaju zvijezde.
Sreća!
Trenutak sjaja za želju, ili samo za san.
Molim vas, ispripovjedite mi još jednom bajku o sreći u zemlji iza sedam brda,
o porodu boga sunca i dopustite mi da sanjam
ne tražeći istinu!
Dijana Jelčić
Slika ... Pastir pronalazi Semiramidu, ilustracija E. Wallcousinsa iz 1910.
Oznake: Semiramida, marija, europa
|
