Promatram staru fotografiju i čujem vrijeme, šum velike rijeke nevraćanke. Tridesetak godina skupljeno u ovaj trenutak, treptaj oka u kojem se zgusnuo cijeli život. Osmijeh na licima, snenost u očima koje promatram odaju sreću i ljepotu davno začetog sna, sna koji još uvijek traje.
Smijeh i san, to nježno oružje, nam je darovala majka priroda da bi se obranili od uljeza u privatnost i ljepotu ljubavi. Suze su krv ranjenog srca, znače tugu i bol, ali smijeh iz srca puni oči suzama sreće.
Da to smo mi na izvoru ljepote, prije ulaska u kristalni dvorac, u ovu čudesnu tvrđavu sunca, tvrđavu koju branimo od dosade i prolaznosti, od nesretnih stanja, od tuge i plača.
A rijeka bez povratka nas nosi ka oceanu vječnosti i beskraja ka početku vremena, ka izvoru sna ostavljajući tragove na tijelima, tragove vidljive tek pri usporedbi fotografije iz prošlosti i našeg sadašnjeg zrcaljenja u ogledalu.
Panta rei, smiješim se razmišljajući o prolaznosti i primjećujem da se jedino osmijeh nije promijenio. On izlazi iz sretnog srca i zaustavlja vrijeme, pobija drevnu misao.
Još uvijek promatram staru fotografiju i uranjam u kapljice davno prohujalog vremena. Sreća, smijeh i ljubav me nose ka dalekom Efesu, koljevci u kojoj je rođena istina o prolaznosti. U mojoj viziji, jedno od s vremenom nestalih sedam svjetskih čuda, još uvijek dominira gradom. Kao u davno pročitanim pričama, pred Dianinim hramom stoji Heraklit i promatra plamene jezike na žrtveniku.
"Sve izlazi iz vatre i širi se njenim plamenim jezicima. Vatra je rodila bogove i oni žive u njoj. Ona je gospodar nad našim sudbinama, ona uvijek zna što čini i uvijek je pravedna u svom djelovanju. Zapalimo vatru i gledajmo njene iskrice, one odlaze u nebo, postaju dio univerzuma, nestaju i iz njih nastaju uvijek druge, nove iskrice. Zapalimo vatru u sebi i slijedimo njen plamen, izgarajmo za ideju koja nas vodi ka vječnosti." prisjećam se njegovih misli.
Vrijeme je rijeka, čudesan tijek vode u koji nemožemo dva puta ući. Trenutak je blješteća kapljica koja se našim postojanjem mijenja. Slijedimo trenutke, ne zaustavljajmo se, budimo vatra koja nema prošlosti jer prošlost je pepeo na kojem ne niče život. Život je pokret i vječno nastajanje, uvijek novi plameni jezici koji hrle u beskonačnost.
U mitovima je ispričana cijela filozofija prirodoslovlja. Univerzum je bio pun tajni i u njegovim zakonima su živjeli bogovi, bog vatre, u bog sunca, bog univerzuma, svemoćni Zeus.
Homer i Hesiod su pišući ucrtali put ka nastajanju misaonih slika kojima su drevni filozofi počeli tumačiti tajne univerzuma i bogovima oduzimati moć.
U velikoj rijeci vremena pamtimo trenutke u kojima su živjeli Tales, Parmenid i Heraklit, pa onda trenutke Demokrita, Platona, Euklida, Arhimeda, Ptolomeja, a za njima su slijedili Kopernik, Kepler.
Tri tisuće godina kasnije su Newton i Einstein dokazali da su snovi na samom svitanju civilizacije bili prve stepenice ka dokazivanju stvarnosti.
