Prijateljstvo je to...
Djelili smo gimnazijske i studentske dane... na sudbinskim putevima su ostali tragovi naših koraka... isprepletale su se misli, osjećaji, osjećanja... umrežavali razgovori... pretakali u sjećanja... pamtim sva naša previranja... te sićušne amulete pohranjene u poeziji suza tuge i radosti... zajedno smo prolazili Scile i Harbde... mi i oni... četvorka je zajedno savladala životne moreuze... a bilo ih je... da, gomilale su nepravde, koje možda i nisu bile neporavde... odrastali smo u nadanjima, željama, čežnjama i znatiželjama... slušali smo tišinu neizgovorljivih patnji... čuli smo glasove nutrine... bezriječne vapaje strahova koji možda i nisu bili strahovi...
Bili smo uvijek tu iako smo bili daleko... bili su uvijek uz nas... daljina nije izbrisala prisnost... dugi telefonski razgovori... telefon je zazvonio onda kada je glas prijatelja bio zadnji tračak umirućeg Sunca... kotrljalo se vrijeme... nestajali su novci u eteru... i to nam nije bilo važno...
Dolazili smo i onda kada nitko nije dolazio u grad pod granatama... prolazili su kroz zimske oluje da bi na obronke Alpi donijeli miris lavande i mandarina...
Nasmijavali su nas kada smo stajali na rubu bezdana... pjevali su nam ljubavne balade kada smo stajali na vratima smrti...
prijateljstvo je to... ljubav i život u ovitku sreće...
Dijana Jelčić
 Oznake: prijateljstvo je to
|
