Pozdrav suncu...
Kakva je sudbina zapisana u ovom jutrenju?
Hoće li mladi dan izdržati navalu ljepote?
Hvala ti Helione, pripitomio si misli,
zarobio ih nitima sreće.
Slavlje četvrtog dana u četvrtom mjesecu,
četvrta dimenzija se obznanjuje,
otvaraju se bisernice.
Poezija oceana poziva na jutrenje,
bijelo sunce izranja iza otoka,
volim trenutke slijevanja tišine noći
u zvuk zornice,
tu kratku neodlučnost vremena,
nesigurnost još usnulih školjki,
vitešku hrabrost umiranja
i porod ljubavi.
Ponavljajuća predstava, drugačija, a uvijek ista,
uskrsnuće svjetlosti,
na dlanu svemira obred krštenja mladoga dana.
Sjedinjuje li se ritam srca sa bilom vremena?
Je li to premosnica između iluzije i života?
Živim izmišljaj,
osmišljavam iluziju.
U gradu pradjedova, u mirisu mora i limuna,
susretoh lutajuću dušu, oslobodih se sumnji.
Izgovaram molitvu bogu Sunca,
osjećam invokaciju svetosti,
ljepotu svakodnevne ljepote.
Zara se budi.
Dijana Jelčić
fotografije... Jasna Marcelić i Tihomir FranovOznake: pozdrav suncu
|