Zlatna ribica...
Često razmišljam o željama… pitam se, postoji li nešto materijalno što sam poželjela, a nije se ostvarilo… ako nije jesam li zbog toga tužna, nesretna, nezadovoljna… sretna sam… nikada nisam osjetila tugu oskudnosti… ostvarivale su mi se želje… ali već u djetinjstvu naučih željeti samo ono dohvatno… tiha pedagogija mojih roditelja… čitali su mi bajku o ribaru i zlatnoj ribici…
Aleksandar Sergejevič Puškin… tako kratku i naizgled jednostavnu, a zapravo mudru i složenu bajku o ljudskoj pohlepi…još uvijek vidim iste slike koje su se tada u mojoj djetinjoj mašti slagale u pamćenje…
A onda sam srela tebe… čovjeka s očima boje snova… vječno radosnog pustolova stazama duhovnosti, znanja, mudrosti i literature… sretnog čovjeka čije se želje ostvaruju već samom pomisli na njih…
Želim čistu čulnost nutrine… čistu savijest prelomljenu kroz prizmu razuma… čistu ljubav utaknu u tkivo svijesti o njoj… govorio si mi u dane naših prvih susreta… usrećio si me dokazujući da su nam želje iste…
Što želiš kao darak za rođendan, upitah te… nasmiješio si se… daruj mi aquatorij s biserjem tvoje nutrine… šapnuo si…
Kako pretočiti njegovu želju u stvarnost?... zlatne ribice ispunjaju želje… sjetih se bajke… sigurna u plemenitost njegova bića… u sjaj snova utkanih u njegov pogled darovah mu maleni aquarij sa dvije zlatne ribice… prosuh u njega biserje iz ogrlice darovane mi kao svjedočanstvo inicijacije u sfere zrelosti…
Osmijeh na njegovom licu i pitanje… zar ove bisere više nikada neću vidjeti na tvom vratu? …
Ne dragi, ovdje su mnogo vredniji… osjetih titraje sreće… njegove i moje… slijevali su se u krug ljubavi…
Zauzvrat mi je darovao novu bisernu ogrlicu...
Dijana Jelčić
Oznake: ostvarenje želja
|
