Prešućene vrijednosti...
Trinaest crnih bisera,
vrijeme oluje ruža,
zaborav tebe u tebi,
otrgnuće zrna srca,
krhotina,
Longinovo koplje
i stigma u pamćenju.
Sjećam se…
Uvijek kada sam dolazila
s mirisom januara na koži
s isušenim ispucanim usnama,
s nepokretnim dlanovima
na kojima je počivala žalost
tvoj osmijeh je plesao tijelom,
skidao inje iz kose,
palio vatru za zaleđeno srce
i odvodio me na slavlje osjetila.
Elegantno kao crna pantera
noć nas je odnosila u snove,
u lutanja beskrajem nebeskog oceana.
U jednom svitanju ostadoh
zapletena u mreži čuvarice snova.
Osjetih nepovrat u zavjetrinu zbilje.
I nebo je plakalo sa mnom,
slušala sam poeziju kiše,
u buketu crvenih ruža
miris maja i
nestajanje navika.
Ožiljke od onda
danas nosim kao nakit.
a gorčinu nekih uspomena
kao prešućene vrijednosti.
Dijana Jelčić-Starčević, „Odakle dolazi ljepota“, Zagreb, 1987.
fotke... @Decy... @Moja Moda ... u Hercegovini, Etno selo kraj Međugorja... u dolini zelene rijeke se naučih ponovo smijati... sjetih se vremena kada sanjah plave daljine... bilo je to vrijeme prije ovoga, prije nego shvatih ... plave daljine nosimo u nutarnjem svemiru... u kratkoj biografiji objavljenih zbirki 1986 i 1987 pisah o tome... a onda iznenada osjetih... poezija uspomena daruje snovitost zbilji... i od tada vrednujem prešućene vrijednosti i živim poetiku zbilje...
Oznake: odakle dolazi ljepota, osamnaest crevenih ruža
|
