Znaš li...
Znaš li da ljubav u sebi krije vrulju ljepote, da se u nju slijevaju opijati vremena, eliksiri života, boje žudnji, mirisi čežnji, okusi strasti i zvuci univerzuma.
Znaš li da sam u arboretumu želja prijateljevala sa labudima i cvjetovima limuna i mandarina, da sam se opijala okusima prastarih bajki i živjela u gradu sanjajućih knjiga.
Znaš li da ljubav u meni još uvijek budi sjećanja na one daleke zore u kojima su umjesto rose na laticama ruža iskrili kristali srca koje je preduhutrilo svitanje i s jutarnjom zvijezdom slijedilo ekliptiku sunca.
Znaš li da je srce tada bilo izvorom puteva ka poeziji drevnih oceana u kojoj je živjela tajnovita morska vila, spasiteljica naših duševnih sfera.
Znaš li da sjaj tvoje duše luta mojim stazama mrveći zvjezdani prah u strune na kojima, u krošnjama uspomena, sklada rapsodiju uvijek novih uzbuđenja.
Znaš li da se još uvijek branim od prastarih strahova, da onda prestrašena bježim u ružičnjak sna u kojem slušam valcer uspomena i živim dane prvih susreta.
Znaš li da tada dozvolim duši da na akordima srca odluta u bezvremenost, da odpliva u široke dubine oceana i odživi onu našu davnu priču o sireni i izgubljenom životolomcu.
U beskrajnim dubinama svijesti, u najudaljenijim kutovima duše još uvijek čujem onaj umilni pjev spasiteljice tvoga potonuća. Tada zaiskre kapljice u valovima beskraja, zatrepere melodijom oživjela srca i simfonijom novog sna. U jutrenjima, na obali spasenja, u zrncima pjeska vidim tek rođene bisere koji su nas branili od kradljivaca sreće. Koračam poznatim putevima kojima mnogi nikada nisu kročili, zaustavljam se na raskrižjima želja i dozvoljavam životu da mi odsvira neku davnu baladu o klošarima pod mostovima Seine kojima smo tada sretni poklanjali osmjehe.
Kada me obuzme plima ljepote, dozvoljavam skitnici vjetru da odnese moju životnu galiju u ocean samoće i tamo osluškujem umilni glas malene sirene, one mlade djevojke koja sam nekada bila, da opet doživim neku davnu bajku i da se bogata mirisima, bojama i zvukovima naših snova vratim pod koplja dnevne svjetlosti.
Znaš li da često poželim utjeloviti Mary Poppins, lebdjeti dalekim plavim prostranstvima i svijetu darovati sreću...
Znaš li?
Dijana Jelčić
 Oznake: neka bude ljubav i sreća
|
