Istost zbilje i pomisli o njoj...
Na oštrici trenutka tuđina,
nemogućnost bijega,
sukob dva jezika
i oluja ruža.
Misao i san, jedan san, jedini san.
Sutra će biti bolje,
vjerovala sam i sunce je sišlo s neba.
Pozlatilo prostor, a danas, zatvoreno u iluzije,
nestajaše purpurom dolazećeg danas.
Na južnom nebu glazba oblaka,
trag sreće,
put ka ostvarenju sna.
Bilo bi teško živjeti bez utjehe,
tugu povjeravati mjesečevim mjenama,
čekati seobu ptica kao znak susreta i rastanaka.
Otvorih srce beskraju, na dlanovima čuvarica sna.
U sjeni tek probuđenih jablanova,
opijena proljećem, ljubav postade istina,
kao znak indijskih žena,
pečat sreće,
tih i neizbrisiv za sve buduće kiše.
Akt mašte, dalekosežnost dlanova, dodir,
most nad pejsažem začudne radoznalosti.
Zatočena u snu zavoljeh dolazak lastavica,
miris majskih ruža, šum metalne rijeke
na cesti između juga i sjevera.
Istost zbilje i pomisli o njoj.
Dijana Jelčić
fotograije... iz vremena prvih susreta... tada je nastala i ova pjesma... 1986...Oznake: na oštrici trenutka
|
