Mostovi...
MOST MIRABEOU…
…Ispod mosta Mirabeou teče Seine
Nek sat izbija i noć krene
Sve nose dani osim mene.
Guillaume Apollinare
Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim, podnaslov 1987 promovirane zbirke "Odakle dolazi ljepota"... mostovi su poveznica obala, premosnica među srcima, veza između nas i vječnosti... Dugin most, Mostarski most, Avignon most... mostovi utkani u moje tekstove... i legenda o avignonskom mostu... pastir je čuo šapat neba... kada stigneš na obalu rijeke sagradi most... osjetih moć istine... ne mogu graditi mostove dok nestignem na obalu trenutka... a ona je tu na dohvat ruke... titrajima zlaćene spirale usidrena u ovome ovdje i ovome sada... u zrnu srca... usidrena ljubav...
Umiru dani,
prošlost nestaje
pred dolazećim,
tišina pjesnika
mrmori valovima.
Bježali smo
iz tmine sjećanja,
zakoračili u neki,
drugima,
nevidljivi svijet.
Vjetar je pjevao baladu
o ljudskim čežnjama,
zvijezde šutjele o snovima.
Pariz je divan u proljeće!
Gledali smo rijeku
i mjesečinu utopljenu
u poeziji kapi.
Pod mostom,
je Seine romorila
elegiju prošlom,
razbijajući tišinu
ispirala ostatke boli.
Pariz se budio iz sna,
nad nama
tek naslućeno
nedeljno jutro.
Vidjesmo osmijeh neba
izranjajuće sunce
se zrcalilo
u tvojim očima…
Na najskrovitijem
djeliću želja,
u najdubljem viru
nemira,
u zjenici oka
obećanje budućnosti ,
ljepota zakletve,
sreća na obzoru.
Zvonar crkve
Notre Dame
objavi
jutarnjicu.
Na placu ptica
kupismo
slobodu tužnoj
gugutki.
Pod mostom,
Seine protiče,
nadolaze novi,
tankoćutni
osjećaji.
U mislima kaligram
nenapisane pjesme
čitaju je samo
srca.
Ponovo su prošaputale zvjezde.
Vratili smo se u dolinu zelene rijeke, kapi romore poeziju vremena.
Dijana Jelčić
Oznake: apollinare, Mirabou, Pariz, mostovi
|
