Vučica...
sa malo mog davnog kiča želim vam sretan Dan žena drage prijateljice
Iz nje niču pupoljci svijeta
iz nje vrije vrelo života
iz nje sreća cvjeta
i tiha sjeta.
Na njenom licu se zrcali osmijeh sunca
u očima se ogleda želja vrhunca
na tijelu iskre zvijezde
u srcu se gnjezde.
Iz njene svjesti se rijeka ljubavi toči
radost iz nje k nama kroči
u njedrima mir sprema
dok svijest drijema.
Iz nutrine njene izranjaju mirne noći
svojim dahom daruje moći,
rasipa života sjeme
i stvara vrijeme.
Postelju meku, osjećanja daruje,
u svjetlosti umnog caruje,
kroz nju želje plove,
ulaze u snove.
Ona uvijek ka izvoru života teži,
u skutima njinim tajna leži,
kroz svjesnost korača
u srce navraća.
La Lupa, majka drevnoga carstva, u carstvu ženskosti svoje mlijeko u svetu krv pretvara i njome davno iznikle pupoljke u kristalne cvjetove oblikuje, u qualiu svevremene zrelosti. U djetinjstvu je bila snovolovka, vremenu poezije ruža, živjela budna oka, uvijek spremna da zaustavi tugu, da ublaži bol, da protjera, na slavlju osjetila, nepozvanog gosta. Nježnim dahom majke grčeve nutrine u valove oceana snova pretvarala, uzburkano more ženskosti u jezero spokoja i mira preobražavala.
uvijek si tu
u dimu cigarete
u mirisu magle
u šuštanju lišća
ti dodiruješ misli
zaustavljaš snove
uvlačiš se u srce.
Iza vrata života, u carstvu stvarnog postojanja stoluje, Sofija, vladarica svjetla, sutkinja dušama, njihova vodičica i krstiteljica njihova postojanja. Odvojivši se od svjetla nad svjetilima, postade Pistis Sophia, ujedinjenje vjere i mudrosti, dvojstvo Anime i Animusa, korijen svim svjetskim vjenčanjima, svim sjedinjenjima u ljubav i njeno trajanje. Padom iz vječnosti, LJUBAV postade trag vidljivog svjetla i stvori ovaj svijet i nas u njemu.
Dijana Jelčić
Oznake: dan žena, La Lupa, Romul i Rem, ljubav
|
