Rascvjetano jutro...
Trenutak tihovanja
i nadahnuća,
jutarnji mir
satkan od osjećanja
i proljetnog lahora.
U razgranatoj ljepoti
jahač vremena.
Gdje počinje
to veliko klupko sudbina,
iz kojeg čvora se
rađaju bajke u kojima
mi, kao nestašna djeca,
tražimo zrno srca ljubavi.
Tko zna kuda nas odnosi
sag svilenih struna,
satkan tisućama čvorova
sreće i tuge, ljepote i boli,
oplakan suzama srca,
opjevan titrajima duše,
opisan uzdasima svijesti.
Tko zna kada i kako
će završiti
naš let kroz eone.
Tko zna u kojem ćemo se vremenu
probuditi u blještavom krajoliku
vječnoga božjega sna?
Sretna uranjam u koridore dana.
carpe diem dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
fotografija... Branko Hrkač Oznake: jahač vremena
|
