Napisano i ja...
godina 1986, zbirka "Osamnaest crvenih ruža" ugledala svjetlo dana, godina 1987, zbirka "Odakle dolazi ljepota" ogledala svjetlo dana... hvala svima koji me bodriše...
Čitam davno napisano. Živim naše naglo ljeto. Uspoređujem osjećanja. Osjećam, vjekuju u meni, ponavljaja se negubeća energija, tek mijenja geometriju izričaja, zablista kao nova ideja, kao nova zvijezda na obzoru moga neba. Prisjećam se odaje tugovanja, njene bjeline. Prelamanjem neboje u spektar dugina sjaja stihovi plešu tarantelu uzbuđenja. Slažu se u novi izričaj.
Davna pjesma se slijeva u esej trenutačne mudrosti. Ćutim pomak osjećaja, davne disonace se slijevaju u suglasje samoglasnika i suglasnika. Rađaju se sintakse, oslikava se nova arhitektura misli.
Promatram je na zaslonu računala i osjećam njenu četverodimenzionalnost. Napisano i ja, promatrač sebe same. Na putevima dolazeće noći se obznanjuju osjećanja. Pamćenje oplemenjuje nadahnuće. Svjesna sam ponavljajuće ljepote, opetovanja misli i novonastajuće čulnosti.
Sretna prepisujem samu sebe. U drevnom izričaju se zrcali svitanje novog.
Ti se smiješiš. Volim odraz prohujalog vremena na tvom licu. U njemu stoluju sva moja osjećanja, antologija slovkanja i preslaganja svetog petoslovlja.
Ljubav.
Ekvinocij dana, top s Giča, i sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...
Dijana Jelčić ... “Mostovi pod kojima se budim” zbirka prozno- poetskih tekstova 1987- 2007.
ukorićena 2014, Zagreb.
Oznake: osamnaest crvenih ruža, odakle dolazi ljepota, izvor nadahnuća
|
