Zahvalimo njoj...
Sjećam se,
crtah tvoj lik u pjesku,
pjena ga oblikovaše u biser.
Vjerovah u iluziju,
u bljesak
na zaslonu želje.
Nije blijedila,
nije bila uspomena,
nije bilo sjećanje.
Bio si stvaran u
nestvarnoj zbilji.
bio si tu,
ćutih te
u mjericama
tankoćutnih nemira,
u poetici sanja,
u zrnu srca,
u kutku pogleda.
"Zahvalimo njoj,
nepresušenom vrelu,
čiji tok sve suše
i potresi ne prekinuše.
Njoj, stablu samomu
koga sve bure ne iščupaše,
svi požari ne izgoriše,
koje zla kob kroz vjekove
po njoj prosu,
njoj čije žile ne uginuše,
čiji sokovi ne presahnuše. "
šaputao si Meštrovićevu misao
pred kipom
žene, majke, ljubavi.
Vidjeh
nježnu snagu,
ljepotu,
osjetih pretakanje
iluzije u zbilju.
Zahvalimo njoj...
Dijana Jelčić
fotografija... Ivan Meštrović, majka zavjetuje dijete, 1927.Oznake: Ivan Meštrović
|
