Slike
u isti mah
bliske i daleke,
tajanstvene
kao titrajuća struna,
kao tkivo svemira,
kao svjetlost zvijezda
koja
odmakom u vremenu
našim očima
postaje vidljiva.
Dijana Jelčić … „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.
Nebo otvara dveri mladom danu. Na stazi sudbine znakovlje sreće. U suzi vremena prelamanje svitanja sna u jutrenje zbilje. Poistovjećivanje ljepote s ljepotom. Kozmički poljubac ostavja okus nektara na usnama.
Bili smo i ostali građani svijeta, svatko svoj u sebstvu vremena i svojstvu vječnosti. Koračali smo stazama vizija, putevima ispisanim riječima drevne mudrosti. Voljeli smo se nepoznavajući se.
Zaspala sam u koljevci svemira i probudila se gnjezdu praotaca. Divnog li buđenja šaputalo je srce mjenjajući do tog trena ustaljeni ritam traganja za izvorištem ljepote. U osvitu dana prepoznah u sebi pustolovku na vratima života. Dozvolih joj da smiono krene putovima sna.
Nemogućnost sanjanih mogućnosti se pretakala iz onog velikog ništa u ovo ovdje i ucrtala naše zajedničko sada.
Nedodirljivost naših nutrina je iznjedrila zlatno doba, svijet nadahnuća koja pretačemo u poeziju nježne pohote za lakoćom postojanja u javi.
Možda ćemo jednoga dana čuti glazbu nebeskih sfera, razumjeti načelo stvaranja i pitagorejsku molitvu tajanstvenoj četvrtoj dimenziji.
"Blagoslovi nas božanski broju,
ti koji si stvorio bogove i ljude!
O, sveti, sveti Tetraktise,
ti koji sadržiš korijen
i izvor vječnog toka stvaranja! ...
Božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri, četiri strane svijeta, četiri osnove postanka,
četiri obilježja čovjeka i četiri godišnja doba.
Začudna je ova inkarnacija u kojoj vjekujemo, čudesno je naše trajanje u svetoj geometriji, divno je ovo utjelovljenje mijena u kojem zbrajamo godine, mijenjamo se a ostajemo uvijek isti.
