Prije svega žena...
Žena utkana u bitak vremena,
u srž života,
u fokus svemira...
žena ratnica svjetlosti,
pobjednica tmine,
sa krijesom ljepote u očima
i Nikinim stijegom u rukama…
Žena uvijek lijepa u svojoj nagosti,
uvijek snena u tkivu življenja,
uvijek hrabra na bojišnici materinjstva,
spremna umirati za sreću djeteta,
ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka,
žena uvijek blaga u željama
i snažna u odlukama…
žena pjesnikinja tuge,
poetesa sreća,
autorica antologije vječnosti,
neuništiva nit koja povezuje
eone vjerovanja,
epohe nadanja,
tisućljeća rodoslovlja…
Ponekad samotna u svojim žudnjama,
cesarica trenutaka,
svećenica svetišta,
čuvarica oltara života,
stražarica na vratima snova,
lađarica na pučini poezije oceana.
Uzvišena u darivanju,
ponizna u dobijanju,
ranjiva u izdaji,
razigrana u strasti,
nježna u zagrljaju,
patetična u alkemijskom činu,
prekaljena u gubicima,
vječna u osjećanjima,
utjelovljena u sutonima i svitanjima.
Žena u svakoj ženi,
jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
slike... Sandro Botticelli, porod VenereOznake: žena u svakoj ženi, ljubav
|
