Zagrljaj pod maslinom...
Mogu li tako živjeti
pitala sam se i
sanjala plave daljine.
Od praotaca
naslijedih obalu sna,
hridi u dnu vječnosti.
Upoznala sam prkosna
zapljuskivanja vremena,
odupirala se Kupidu,
bježala u zavjetrine tmine,
doživjela tugu dubina.
Osjetih njihanje zipke ljepote
i istost kolijevke i snova.
San je sidro u oceanu jave.
Na obroncima vjerovanja
šest je vrhunaca iza kojih
izlazi i za koje zalazi
zlatna hostija.
Stajala sam pod
maslinom,
na obzoru svijesti
zasjaše mnoga sunca.
U prozirnoj tišini
vidjeh anđela vatre,
bljesak zbilje u iluziji.
Izronio si iz privida i
uronio u uzbibanost nutrine,
u zagrljaj pod maslinom
u kraj vremena čekanja...
Dijana Jelčić
fotke... kutak naše biblioteke
Oznake: druidi, suncostaj zagrljaj, maslina
|
