Descartesova zabluda...
Razlijeva se uzročnost vremena,
slijed događanja,
zatočeništvo u razumu,
u hladnokrvnom ludilu,
u sumanutosti zbilje,
u nedosanjanim snovima,
u traganju za istinom početka.
Ima li istine u sudbini proroka Jone?
Hoćemo li se izgubiti u utrobi velike ribe?
Ponavljamo li prvi grijeh?
Odgovori se kriju
iza tajanstvene zavjese,
u istini skrivene stvarnosti,
u spiralnoj dinamici vječnosti.
Zaustavljam slijed ludila,
oduzimam mislima moć,
nemoguće činim mogućim.
Utjelovljujem
snovitost bez utvara,
bjelinu bljeska uskrsnuća,
djevičanski izvor,
viziju utrobe svemira,
krik prapočetka,
nagla ljeta prepuna smisla,
okno dolazećeg.
Iza njega budućnost,
nedohvatna,
a nepobitna kao i prošlost.
Sanjam li ?
možda se vraćam iz budućnosti?
tko zna?...
krhko je znanje,
krhka je misao,
snažan je osjećaj.
Descartesova zabluda...
Dijana Jelčić
Oznake: M. Chagall, Descartesova zabluda
|
