U vrtlogu pahulja...
tražim središte,
nepobitnu istinu
o prazagrljaju
iz kojeg se rodio
svijet.
Nebo pahuljama
grli Zoru.
Kontemplacija
ljubavnog čina,
vrhunac ljepote,
pojedinosti nestaju,
nestvarno stvarna
vizija ljubavi.
Plešem
u strukturi
kaosa.
Bestjelesna sam,
odiljam se u
paralelne svjetove,
u skrivenu stvarnost,
u dubinu
tvoga pogleda.
Osjećam katarzu,
nježnost povratka
u budnost.
Osvanulo je bijelo jutro.
Dijana Jelčić
Oznake: prvi snijeg, bijelo jutro
|
